Željeli ste neprofitne banke? Želja vam se ispunila, uživajte jer će potrajati

Na računu posjedujete određenu ušteđevinu, a imate dva susjeda koji su vam se obratili da im posudite nešto novca. Jedan od njih poznat je kao pouzdani dužnik koji dugove uglavnom uredno servisira – nudi vam na sto posuđenih kuna za godinu dana vratiti sto i dvadeset. Drugi, pak, poznat po tome da poprilično često svoje dugove ili ne vraća ili kasni s otplatom obećava vam da će vam za sto kuna vratiti sto i dvije. Kome biste posudili novac? Ovoga pitanja svaki građanin Hrvatske trebao bi se sjetiti sljedeći put kad krene proklinjati domaće bankare i ekstraprofite koje cijede iz žuljeva i znoja hrvatskog radnika.

Naime, ti ekstraprofiti prošle su godine svedeni na razinu od milijardu kuna za cijeli bankarski sustav. Ta svota prosječnom građaninu izgleda golema, no kad se stavi u perspektivu 50 milijardi kuna uloženog kapitala, lako je izračunati da je povrat na kapital domaćeg bankarskog sustava pao na razinu od dva posto. Od trideset domaćih banaka, svaka druga je poslovala s gubitkom, a ako se izuzmu dvije najveće – PBZ i Zaba, koje čine nešto više od 40 posto bankarskog sektora – preostale banke ostvarile su gubitak od 300-tinjak milijuna kuna. Dakako, ta šira slika ništa ne znači onima koji muku muče s otplatom podivljalih kredita u švicarcima ili stenju pod pritiskom stotina raznih bankarskih naknada i tarifa, no perspektiva gledanja na problem u biti ne može promijeniti njegov sadržaj. A on je sljedeći. Nakon pune četiri godine plivanja na površini i domaće banke potonule su u glib gospodarske krize. Golemi pad dobiti temeljem otpisivanja velike količine nenaplativih kredita zapravo je posljednji čin faze otrežnjenja hrvatskog društva od steroidnog gospodarskog rasta u razdoblju od 2002. do 2009. godine, a koji se temeljio upravo na dostupnosti golemih količina stranog kapitala.

Stanovnici su živjeli u stanju opijenosti

Banke su bile glavni aranžer priljeva tog novca, no smatrati njih glavnim krivcima za ono što hrvatsko društvo danas prolazi bio bi tek nastavak istog samozavaravanja. Cijela država, odnosno njezini stanovnici, živjela je u stanju opijenosti mogućnošću brzog profita i osobnog unapređenja. Kvartovski muljatori postajali su poduzetnici, kladitelji burzovni ulagači, a građevinari developeri. Javni diskurs zagadili smo pomodnim menadžerskim metajezikom, a kafiće i bistroe s gablecima pretvorili u minimalistički uređene wine barove s finger foodom. Milijarde kuna stvorene su rastom nekretninskog balona, samo da bi njegovim puknućem i nestale. Upravo ti grijesi prošlosti sada su konačno isplivali u bilancama banaka, a zapravo je riječ tek o posljednjem računu hrvatske nekadašnje neobuzdanosti.

U toj poker-partiji banke su zapravo bile samo djelitelj karata, a kad je partija završila, rijetki su u njoj zaradili bogatstvo, a većina izgubila. Za novi konjunkturni ciklus treba nam kapitala, a njega nemamo ni danas, kao što ga nismo imali ni 2002. Kako više nemamo što ponuditi, novu partiju strane banke započet će na drugom mjestu. U Češkoj, primjerice. Tamo je povrat na kapital bankarskog sustava 20 posto pa, usprkos tome zemlja nije u recesiji, gospodarstvo joj raste, nezaposlenost je dvostruko manja nego u Hrvatskoj, a i životni standard građana je viši.

Jesu li onda stvarno naš najveći problem visoki profiti stranih bankara? Pad profitabilnosti domaćeg bankarskog sektora dovest će do daljnjeg povlačenja kapitala iz Hrvatske. Ostaju nam tek dva izbora – daljnja prodaja imovine ili dugotrajna stagnacija. I jedno i drugo zapravo znači da će platiti građani. Stara je pučka doskočica kako je problem sa željama to što se često i – ostvare. Svima onima koji su željeli niskoprofitne banke želja se ispunila. Neka uživaju, potrajat će.

>>Banke će platiti 350 milijuna kuna manje poreza na dobit

>>Bankama dobit tek milijardu kuna, svaka druga u minusu