U trinaest godina druženja s tvorovima Silvija Ćiković i Alen Franjić dobro su upoznali ljubav tvora i njihovu nježnost. Kažu, svaki tvor koji je s njima živio imao je svoj karakter. Bilo ih je koji su skrivali čarape i grudnjake ako su im došli pod šapu, drugi su rušili sve na što su naišli na policama, zavlačili se u sve otvore. Jednog su morali jako dobro paziti jer bi pojeo svu dostupnu hranu. Upoznali su tijekom godina i zube koji ostavljaju duboku i bolnu ranu, osjetili onaj opaki ugriz zbog kojeg s tvorovima ne može svatko biti prijatelj i zbog kojeg ljudi najčešće od njih i odustaju. I baš zato nisu mogli odbiti kad su ih iz Udruge ljubitelja tvorova Tvorum zamolili da pomognu. Nije to bilo prvi put da njihov dom postane privremeno utočište tvoru u nevolji pa im je prije nepuna tri mjeseca stigla četverogodišnja Zippy.
– Nazvala me Natalija i pitala možemo li je uzeti. Rekla mi je da je Zippy udomljena i da mjesec dana ne izlazi iz kaveza. Nova vlasnica ne može s njom jer grize, a ona se boji. Odmah sam nazvala Alena da se dogovorimo, samo je rekao: “Neka dođe!” – govori nam Silvija. Iako posljednjih godinu dana nisu imali svog tvora, jako su dobro znali što treba.
– Otišla sam po nju jer je udomiteljica nije mogla dovesti. Sa Zippy smo dobili jednu igračkicu i jednu majicu – prisjeća se Silvija. A sjeća se i da je nadaleko osjetila miris životinje koja je bila jako zapuštena. I toliko pod stresom da je samo gledala koga bi ugrizla. Trčali su i oni po stanu, skakali po stolicama, bježali da ih ne dohvati. Treći dan Alen je rekao: “Uzet ću ja tebe u ruke pa kud puklo da puklo!” I tako je Zippy odustala, nije više imalo smisla jer ovi ljudi nisu je se bojali. Od opake napadačice vrlo brzo postala je maza.
– Kad je stigla k nama, imala je samo 500 grama, sad je već na kilogramu. Bila je živi kostur, na repu nije imala dlake. Nije bila ni cijepljena, a odmah smo je odveli da joj stave implantat jer se upravo i tjerala – govore nam ovi Riječani. Svi su se čudili što je Zippy zdrava i nema nikakvih problema jer tvorice često ugibaju ako ih se ne kastrira. Iz Tvoruma kažu da se ne sjećaju kad su imali tako zapuštenog tvora.
– Ne znamo puno o Zippynoj prošlosti, stigla je iz uzgoja u kojem se jako loše brinu o životinjama i jako loše ih hrane. Tako je nastavila i prva vlasnica, nikad je nije odvela veterinaru. Nju Zippy nije grizla, ali se gospođa više o njoj nije mogla brinuti pa ju je udomila – objašnjava nam Petra Logožar Mlinarić iz Tvoruma. Zippy je 92. tvor koji je udomljen preko udruge. Ugovor o udomljavanju potpisao je Alen pa je Zippy službeno njegova ljubimica. Nisu mislili da će sve ići baš tako brzo, da će je udomiti nakon samo nekoliko tjedana, ali putovanje na koje su se spremali malo je promijenilo planove.
– Nismo htjeli Zippy izlagati novom stresu, tek se smirila i bojali smo se da bi odlazak na čuvanje sve promijenio – objašnjava Alen. Zato su sredili papire, obavili preglede i cijepljena i poveli Zippy na njezino prvo ljetovanje. I to u Italiju.
– Ljudi su je dirali, mazili, nikoga nije ugrizla. Bila je prava atrakcija, u Pisi su osim tornja slikali i nju – prisjećaju se svog zajedničkog odmora. U Zippynu životu dogodila se ona treća sreća. U svom trećem i zauvijek domu nakon tri dana pokazala je da je draga i zaigrana životinja. Trebalo joj je samo ljubavi i sigurnosti. Sad je već prava šefica, cijela kuća je njezina, a osim kopanja po cvijeću voli se igrati lovice sa svojim ljudima, igračke je ne zanimaju. Slaže se jako dobro i s macom Tris. Naučila se već i da je meso najbolja hrana za tvorove, iako još uvijek traži i mačju hranu, ipak je na njoj odrasla. Svima koji imaju probleme s tvorovima Silvija i Alen poručuju – posvetite im jako puno pažnje. A za početak, ako baš treba, stavite i rukavice. Vrlo brzo imat ćete ljubimca koji će vam vratiti svu ljubav koju mu dajete.