Zalagali su se godinama za zabranu prodaje tvorova u trgovinama za kućne ljubimce, a kad je ta zabrana uređena i zakonski, znali su da tu nije kraj njihove borbe za ove životinje. Udruga ljubitelja tvorova Tvorum ovog je ljeta spasila šest tvorova, svi su bili, kažu, takozvani second-hand tvorovi, a neki od njih i tko zna koji po redu “hand”.
– Miguel i Tulio imali su godinu dana kad smo ih primili na skrb, a Pablo i Koraljka stigli su k nama puno ranije, imali su između tri i četiri mjeseca. U istoj dobi došli su i braća Oliver i Aljoša. To znači da su njihovi vlasnici brzo shvatili kako tvor ipak nije ljubimac za svakoga, ali su bili dovoljno osviješteni da ih predaju nama umjesto da završe u preprodaji raznih oglasnika pa na kraju kod štancera od kakvih su neki od njih zasigurno i došli – kaže nam Petra Logožar Mlinarić. A sve je počelo pričom o nesretnoj tvorici kojoj nisu uspjeli saznati ni ime. Kupljena je preko oglasa na internetu, a njezina vlasnica bila je jedva punoljetna djevojka koja je malo toga znala. Nesretna tvorica živjela je kratko, tri mjeseca njezina života bila su ispunjena agonijom. Imala je strašne posljedice nedostatka kalcija u prehrani, nije se mogla normalno kretati, a kosti krhke poput grančica pucale su same od sebe. Veterinar kojem je prekasno stigla nije mogao napraviti čudo, samo milost, pa je životinju eutanazirao.
– Odmah smo se ekipirali i detektirali dva brata iz istog legla, Pabla i Izidora. Informirali smo njihove vlasnike što moraju učiniti u smislu prevencije i obogaćenja prehrane. Izijevi su se ljudi uputili veterinaru, obavili sve pretrage i prilagodili prehranu, aktivnosti i smještaj. Pablo se nekako baš u to vrijeme vratio svojim vlasnicima, dali su ga jednoj djevojci jer se oni nisu mogli baviti njime. A djevojka ga je vratila jer se ni ona nije mogla i nije znala baviti tvorom. Javili smo im što sve trebaju obaviti i na što paziti, ali su vrlo brzo odlučili Pabla predati na skrb udruge – govori nam Petra. Obavijestili su ih, kaže, doslovce preko noći, usred najsunčanijeg ljeta.
– Bili smo jako ograničeni s mogućnostima prijevoza, smještaja, svega. I kad sam zamolila osobu koja me kontaktirala da ga hitno moraju dati, neka se samo strpi nekoliko dana, dok se organiziramo, rekla mi je onu fantastičnu rečenicu koju je valjda svaki mačji, pasji, zečji i tvoreći volonter čuo: “Ali mi putujemo na more, ako ga vi ne možete uzeti, ja ću ga morati ostaviti na cesti, a ne želim to.” Prije desetak godina na pomisao tako nečega oblio bi me hladni znoj i ostala bih bez riječi tresući se. Tog dana samo sam hladnokrvno izgovorila: “Znate li da je napuštanje životinje kazneno djelo, imam sve vaše podatke i prijavit ću vas, samo pokušajte.” Osoba se malo zagrcnula i rekla: “Ma nisam tako mislila, čekat ću da mi javite” – prisjeća se. Snašli su se vrlo brzo, za manje od 24 sata javila im se članica udruge, volonterka, čuvalica i udomiteljica jednog tvora te ponudila smještaj. Iako je bila je usred renoviranja stana, sa mnoštvom svojih obiteljskih i poslovnih obaveza samo rekla: "Dovezi ga, naći ćemo mjesto". I našli su ga.
– Pablu je trebalo ravno pola sekunde da im se svima uvuče u srca. Prije kraja ljeta postao je njezin i službeno, ugovorom o udomljenju. I tako je po tko zna koji puta jedna volonterka i teta čuvalica postala udomiteljica. U ovih 13 godina službenog postojanja Udruge, nebrojeno se puta desila istovjetna situacija. Tvorovi jednostavno tako djeluju na neke ljude – ističe Petra. Pablo je imao sreću. Baš kao i Miguel i Tulio, udomila ih je njihova teta čuvalica, voljeni su, razigrani, siti i veseli.
– Olivera je udomila predivna obitelj koja je prije manje od dvije godine spasila tvoricu Rozi, a njih dvoje polako postaju najbolji prijatelji. Aljoša je udomljen u Sloveniju, ima najboljeg prijatelja Jaspera zvanog Beri, zajedno jedu, spavaju i ganjaju svoju udomiteljicu ne bi li joj ukrali papuče. Srce su joj već odavno ukrali. Koraljka je nedavno otišla u Sloveniju, njezini ljudi došli su po nju. Kad voliš ni kilometri nisu važni, a u Koruškoj su je dočekali tvoreći prijatelji Nuki i Sirius – opisuje nam kako žive spašeni tvorovi. A Tvorum nastavlja borbu za poboljšanje uvjeta držanja koje registrirani uzgajivači moraju imati.
– Borimo se protiv prodaje tvorova maloljetnicima bez pratnje roditelja ili skrbnika. Već nekoliko godina u suradnji s Veterinarskim fakultetom tvorovi naših volontera i udomitelja sudjeluju na vježbama za studente kako bi ih oni imali priliku uživo upoznati. Na taj način radimo i na podizanju svijesti stručnjaka o potrebama tvorova. Tvorovi su još uvijek rijetki ljubimci u Hrvatskoj, a imaju specifične potrebe – striktni su mesožderi, neadekvatna prehrana često je uzrok oboljenja, a istovremeno mogu oboljeti od ljudskih viroza i gripe. Istovremeno su uporni i otporni, osjetljivi i krhki – govori predjednica Tvoruma. Kako je tvorova u Hrvatskoj relativno malo, volontera je još manje. Teško je, kaže, promjene na terenu su minimalne, ali nemaju pravo odustati jer žele da svi tvorovi imaju sreću.
Udruga ljubitelja tvorova Tvorum ? Genijalno.