Na rehabilitaciji

Zlatko Kovač: Iz rata još nosim geler među rebrima

Foto: Davor Javorović/Pixsell
Zlatko Kovač: Iz rata još nosim geler među rebrima
31.07.2016.
u 21:30
- Priznajem, razočaran sam malo, zaboravili su na nas prve ranjenike – kaže Zlatko Kovač, koji je umirovljen iz vojske 1996. godine
Pogledaj originalni članak

Zlatko Kovač pravim je čudom preživio taj krvavi 2. kolovoza 1991. Gotovo je iskrvario, bez pulsa je dovezen u bolnicu, a spasio ga je – veterinar, pokojni Hrvoje Lukačević. Na tijelu ima, izmjerio je, 134 centimetra rezova od operacija. Minobacačke su granate pljuštale na Tenju, osječko prigradsko naselje. Jedna je pogodila kuću u kojoj se zatekao na položaju, a geler kao “uspomenu” na nju ponijet će u sebi i u grob.

– Začahurio se među rebrima, ne mogu ga izvaditi. Jedan sam poklonio liječniku, a jedan čuvam. Oštar je kao žilet – pokazuje nam 59-godišnji Zlatko. Imao je tada 34 godine. Zlatko je među prvim ranjenima u 106. brigadi, a prvi je ranjenik uopće koji je stigao na rehabilitaciju u Krapinske toplice. Obrani domovine pridružio se 28. lipnja 1991. Kada je izdan hrvatski dinar, nisu ga se usudili dovesti u Osijek pa je Zlatko dobrovoljno bio dio ekipe koja je išla po njega u Požegu.

"Razdužio sam se 1996."

– Kombi je bio pun vreća s novcem, a ispred i iza nas policijski automobil. Nisu nam dopustili ni da vidimo kako izgleda – smješka se on. Kada je ranjen u Tenji, proveo je 19 dana u bolnici, a potom se zaputio k rodbini u Sveti Križ Začretje. Sjeli su na vlak oko ponoći, pred jutro su stigli u Zagreb. – Nismo imali novca pa nismo mogli platiti taksi. No, kada je supruga rekla da sam ranjen, taksist nas je ukrcao u automobil i odvezao, samo smo mu gorivo platili – govori Zlatko.

Liječnici su ga uputili na rehabilitaciju u Krapinske toplice. Ostao je do 21. rujna pa se vratio u Osijek. Već četiri dana kasnije ponovno je zadužio odoru i oružje. Umirovljen je 28. prosinca 1993. kao satnik i počasni bojnik te 60-postotni invalid. Nije to bio kraj, “podignut” je za Bljeska i Oluje. – I kada sam sve to odradio, razdužio sam se 1996., dobio sam infarkt – iznosi on.

Osjeti i danas svaku promjenu vremena. Ne smije se ni protegnuti na miru, da ga ne štrecne “uspavani” geler. Izvađena mu je slezena i dio rebra.

– Priznajem, razočaran sam malo, zaboravili su na nas prve ranjenike – kaže Zlatko, dok mu obitelj dodaje kako je jedino važno da je živ.  

>>Šprlje: Na srbijanskom popisu 43 hrvatska državljana

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

Avatar crv od porculana
crv od porculana
21:43 31.07.2016.

bbb

JU
juraInfidel
06:48 01.08.2016.

sirotinja uvijek nastrada!a ne ovi sto su zakuhali rat!

HU
Hubbes12
08:38 01.08.2016.

žao mi je čovjeka, ali svaka mu čast!