Koliko god bilo neugodno i zastrašujuće za roditelje razmišljati o mogućnosti kako bi njihovo dijete moglo biti žrtva predatora, iznimno je važno da roditelji razgovaraju sa svojom djecom o osobnoj sigurnosti. Učiti dijete kako da se zaštiti od predatora je jednako važno kao i druge mjere koje učite dijete svaki dan kako bi ono bilo sigurno, kao na primjer korištenje pojasa u automobilu.
Učeći dijete kako izbjeći moguće opasnosti i što učiniti ukoliko se nađe u potencijalno opasnim situacijama, osnažiti ćete svoje dijete i ono će znati što treba učiniti u opasnoj situaciji kada vi niste pored njega. Evo nekoliko važnih savjeta koje bi svaki roditelj trebao znati o sigurnosti svog djeteta.
Važni savjeti za zaštitu djece od predatora
Naučite dijete o moći riječi „NE“. Dječji predatori su vrlo dobri u traženju djece koja se boje, nerado se protive odraslim osobama ili koja lako mogu biti uplašena ili vrbovana. Recite djetetu da vjeruje svojim instinktima ukoliko se ne osjeća ugodno ili sigurno u blizini neke osobe, te da joj glasno i odlučno kaže NE! ako ta osoba traži od djeteta da čuva tajnu ili da pođe s njim/njom na neko mjesto bez vas, te da vam odmah ispriča što je ta osoba tražila od vašeg djeteta.
Nemojte pretpostavljati da će vaše dijete znati što treba učiniti. Primjera radi, poznati talk show Oprah izveo je jednostavni pokus (uz dopuštenje roditelja), te se emitirao 1993. godine. Tijekom pokusa uspjeli su u roku 35 sekundi vrbovati svako dijete na igralištu da sudjeluje u ispitivanju i da se udalji od igrališta i ostale djece. Treba naglasiti da su roditelji prije održavanja pokusa upozorili svoje dijete da ne razgovara sa strancima, niti da napušta igralište ili se udaljava od ostale djece bez njihove prisutnosti ili pristanka. Nepotrebno je reći da su roditelji pogrešno pretpostavili kako će njihovo dijete znati što treba napraviti, te da neće moći biti vrbovano.
Nemojte se fokusirati na STRANAC – OPASNOST. Za djecu, osobito mlađu, koncept stranac može biti zbunjujuće. Djeca često zamišljaju osobu koja zastrašujuće izgleda i koja je zla. Stručnjaci za sigurnost djece naglašavaju činjenicu da tijekom izvođenja eksperimenata kao što je prethodno spomenuti, djeca će slijediti nekoga tko djeluje prijateljski i koja je dovoljno uvjerljiva (primjerice, zamoli dijete da mu pomogne pronaći izgubljeno štene).
Štoviše, naglašavajući da dijete ne vjeruje strancu, prešutno ohrabrujete dijete da vjeruje osobi koju zna iz viđenja, kao na primjer konobar u restoranu, nedovoljno upoznati susjed ili slično. Ono što je najvažnije, učeći dijete da ne vjeruje STRANCU ne riješava činjenicu da je opasnost za dijete veća kada se radi o osobi koja je dijetetu ili vama poznata.
Umjesto da učite dijete da ne smije razgovarati sa strancima (što ga može udaljiti od osoba koje mu mogu pomoći kada se izgubi) učite ga da u slučaju kada se izgubi traži ženu – po mogućnosti majku sa djetetom i da ju zamoli da zove policiju ili vas, te da vam objasni gdje se nalazi ona i vaše dijete. Ostale opcije koje možete reći djetetu: u slučaju da se izgubi neka potraži prodajnog djelatnika koji ima pločicu sa imenom, čuvara ili uniformiranu osobu koja je zadužena za sigurnost ili neka se obrati osobi koja radi za info pultom.
Recite djetetu da nitko ne smije ulaziti u njegov osobni prostor, bilo u javnom prostoru ili njegovom domu, odnosno da mu se nitko ne smije previše približiti bez prisutnosti vas ili skrbnika.
Odredite pouzdane odrasle osobe. Napravite kratak popis „sigurnih“ odraslih osoba – poput ujaka, bake, djeda, dadilje, susjeda itd. kojima je dopušteno pokupiti vaše dijete iz vrtića ili škole, koji će se brinuti o vašem djetetu kada vi niste tamo. Naučite dijete da nikada ne odlazi sa osobom koja nije na popisu „sigurnih“ odraslih osoba, te budite sigurni da vaše dijete svaki dan zna tko će ga dočekati pred školom ili vrtićem, te ga odvesti kući.
Recite djetetu da nikada ne ulazi automobile i odvozi se s osobama koje nisu na popisu „sigurnih“ odraslih bez svojih roditelja ili skrbnika. Naglasite svom djetetu ukoliko ga osoba koju zna (a nije na popisu „sigurnih“ odraslih) ili nepoznata osoba pokuša nagovoriti ili natjerati da pođe s njim/njom, ono treba što glasnije vikati: UPOMOĆ, OVO NIJE MOJA MAMA/OVO NIJE MOJ TATA. Isto tako, naglasite dijete da bježi, te ukoliko ga ta osoba pokuša uhvatiti, treba ju udarati, vrištati, ritati se što jače može.
Nemojte ulijevati djeci strah. Samo gledanje večernjih vijesti ili čitanje zastrašujućih vijesti je dovoljno da bi se djeca i odrasli osjećali kako ih opasnost vreba na svakom uglu. Sam strah od svake situacije zapravo može biti kontraproduktivan i učiniti dijete bojažljivim i ranjivim, te lakim plijenom za vrbovanje.
Umjesto toga, ohrabrite svoje dijete, ulijte mu samopouzdanje, snagu i omoućite alate koji će spriječiti ili mu pomoći u potencijalno opasnim situacijama. Umjesto da razmišlja o svim mogućim opasnim situacijama u kojima se može naći, osnažite svoje dijete u razgovoru s njim o tome kako će on prepoznati i izbjeći potencijalno opasne situacije i što učiniti u neočekivanim situacijama. Na primjer, što bi učinio da se udalji od vas na javnom mjestu (potražiti ženu – majku sa dijetetom za pomoć), što bi rekao/učinio da ga netko tko nije na popisu „sigurnih“ osoba pita da pođe s njim/njom tvrdeći da ste ga vi poslali po dijete (samo s osobama koje ste vi imenovali kao „sigurne“ dijete smije poći kući iz škole/vrtića).
Informirajte se i pratite članke, reportaže i vijesti kako zaštiti svoje dijete na televiziji, u novinama, na internetu.
Centar za nestalu i zlostavljanu djecu na svojoj službenoj internet stranici www.cnzd.org ima objavljene savjete za sigurnost djece namijenjene i djeci i roditeljima.
Ponovite i utvrdite ove savjete sa vašim djetetom s jednakom pažnjom kao što svoje dijete učite što učiniti sa protupožarnim aparatom. Posebice, vježbajte i razgovarajte s vašim djetetom prije početka nove školske godine, početkom ljetnih praznika kada je vjerojatnije da će vaša djeca češće izbivati iz doma. Kada ste vani gdje se okuplja mnoštvo ljudi (primjerice trgovački centri, trgovi, parkovi) upitajte što bi vaše dijete učinilo da se odvoji od vas i ne može vas pronaći, odnosno koga bi od ljudi oko sebe izabralo za osobu od koje će potražiti pomoć. Istaknite neke osobe koje bi djetetu mogle pomoći. Zna li ili sjeća li se vaše dijete broja vašeg mobitela?