U povodu 130 godina od rođenja i 60 godina od smrti arhitekta Drage Iblera (Zagreb, 1894. – Novo Mesto, 1964.), Hrvatski muzej arhitekture HAZU-a pripremio je znanstvenu monografiju pod naslovom: "Drago Ibler. Arhitektura kao ideja života/Architecture as an Idea for Life". Monografija je utemeljena na radovima s međunarodnog znanstvenog skupa održanog 2021. godine u povodu stote obljetnice od početka Iblerova djelovanja te bogato opremljena arhivskom građom iz muzejskog fundusa.
Najpoznatiji "Drveni neboder"
Drago Ibler, smatraju svi, bio je arhitekt ispred svojeg vremena. Mnoga su mu antologijska djela u vrhu hrvatske arhitekture poput zgrade Okružnog ureda za osiguranje radnika u Mostaru i vile Bauer na Jabukovcu. Tu je i kuća Rittig u Ilici 163, kuće Wellisch u Martićevoj ulici 13 i u Vlaškoj ulici 60 u Zagrebu, upravna zgrada Higijenskoga zavoda na Mirogojskoj cesti u Zagrebu (1931.), vila Robić na Korčuli (1933.), vila Blažeković u Zamenhofovoj ulici (1936.), vila Antić-Pajkurić u Nazorovoj ulici u Zagrebu (1940.) i mnoge druge. No, najpoznatiji je sigurno "Drveni neboder" u Martićevoj ulici 9 koji je samo deset godina nakon izgradnje zaštićen kao kulturno dobro.
Već za studentskih dana, počevši od 1920. godine, Ibler je sudjelovao u nizu arhitektonskih natječaja, a svojim je opusom desetljećima ustrajno promicao progresivna načela arhitektonskog oblikovanja u rasponu od ekspresionizma i nove stvarnosti 1920-ih do modernizma internacionalnoga stila 1930-ih i poetičnog funkcionalizma 1950-ih godina. Vrhunske je domete ostvario i u natječajnim radovima za Epidemiološki zavod na Zelenom brijegu (1923., 1. mjesto) i Središnji ured za osiguranje radnika (SUZOR) u Mihanovićevoj ulici (1923./1924.), u kojima Miroslav Krleža 1924. prepoznaje arhitekta od "ukusa i kulture". Tada započinje i dugo prijateljstvo Iblera i Krleže, a koji je o Ibleru napisao poznati esej "Slučaj arhitekta Iblera". I taj dio Iblerova života našao je mjesto u monografiji.
Akademik Andrija Mutnjaković ističe kako arhitekt Drago Ibler pripada generaciji hrvatskih arhitekata koji su sredinom 20. stoljeća dovršavali negaciju klasicističke arhitekture 19. stoljeća, započeli istraživanja postavki suvremene funkcionalističke arhitekture i kreirali referentne točke buduće arhitekture.
Zahvaljujući školovanju u Dresdenu i Berlinu, radu u Poelzigovu ateljeu te članstvu u CIAM-u, spoznavao je vrhunske arhitektonske tendencije i sugerirao ih svojim projektima i realizacijama. Kao profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu, na Arhitektonskom fakultetu u Ženevi i u Državnoj radionici za arhitekturu u Zagrebu obrazovao je nove generacije vodećih hrvatskih arhitekata poput Kauzlarića, Bartolića, Galića, Planića, Bona, Šegvića, Horvata... Kao projektant osmislio je i realizirao ključne spomenike hrvatske arhitekture. Kao osnivač i voditelj likovne grupacije Zemlja (sve do njezine zabrane 1935.) objedinjavao je likovne umjetnike radi afirmacije i širenja progresivnih umjetničkih i socijalnih tendencija. Kao predsjednik tadašnjeg Društva arhitekata Jugoslavije borio se za status struke i kvalitetu arhitekture.
– Drago Ibler bio je dominantni protagonist koji je uvodio međunarodnu arhitektoniku u hrvatsku arhitekturu kako bi uveo hrvatsku arhitekturu u međunarodnu arhitektoniku. Svestrano djelovanje arhitekta Iblera izazvalo je potrebu za znanstvenom elaboracijom njegova života, djela, utjecaja, pedagogije, komparacije, suradnje, regularnosti, sinteze, inovacije i arhitektonike – objašnjava Mutnjaković razloge održavanje znanstvenog skupa i izdavanja ove monografije koja će biti prezentirana u srijedu, 13. studenoga 2024. s početkom u 12 sati u dvorani Knjižnice HAZU-a u Zagrebu.
U popisu i nedovršeni projekti
Dvojezična monografija donosi i popis izvedenih zgrada, ali i nedovršenih projekata koji su ostali samo na papiru poput projekta za beogradsku Operu (1948.), zgradu jugoslavenskog veleposlanstva u Moskvi (1959.), Titove zagrebačke rezidencije itd. Arhitektonski projekti Drage Iblera do sada nisu bili predstavljeni u formatu visokokvalitetno otisnute publikacije pa u HAZU-u ističu kako ova nova monografija svojim ilustracijama promiče poznavanje hrvatske arhitektonske baštine.