Povodom 130. obljetnice rođenja i 60 godina smrti arhitekta Drage Iblera (Zagreb, 1894. – Novo Mesto, 1964.), Hrvatski muzej arhitekture HAZU predstavlja novu znanstvenu monografiju pod naslovom "Drago Ibler. Arhitektura kao ideja života" ("Drago Ibler. Architecture as an Idea for Life"). Ova je monografija utemeljena na radovima s međunarodnog znanstvenog skupa održanog 9. prosinca 2021. u Zagrebu povodom stote obljetnice početka Iblerova djelovanja te je bogato opremljena arhivskom građom iz muzejskog fundusa.
Predstavljanje novog izdanja održati će se u srijedu, 13. studenoga 2024., s početkom u 12 sati u dvorani Knjižnice HAZU. Uvodnu riječ održat će akademik Velimir Neidhardt, predsjednik HAZU, a knjigu će predstaviti izv. prof. dr. sc. Borka Bobovec, upraviteljica Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU i urednica monografije, dr. sc. Iva Ceraj, viša kustosica Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU i izvršna urednica monografije te akademik Andrija Mutnjaković, voditelj Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU.
Uvodni dio monografije donosi pozdravnu riječ akademika Velimira Neidhardta, uvodne riječi akademika Andrije Mutnjakovića i akademkinje Željke Čorak te sjećanja danske arhitektice Marianne Ibler, članice obitelji. Središnji dio knjige čini jedanaest konferencijskih priopćenja kojima se kronološkim redoslijedom predstavlja višeznačni razvoj Iblerova opusa - počevši od 1920-ih godina, sve do poslijeratnog djelovanja. Nadovezujući se na uporišna istraživanja akademkinje Željke Čorak i vođeni Iblerovom mišlju o "arhitekturi kao ideji života", međunarodni istraživači iz Zagreba, Beograda, Budimpešte, Essena, Ljubljane, Mostara i Ženeve ponovno su razmotrili Iblerove stvaralačke, pedagoške i strukovne pozicije. Nove istraživačke spoznaje prinos su revalorizaciji Iblerova opusa koji je trajno obilježio panoramu hrvatske moderne arhitekture - kako u svojim početcima te između dvaju svjetskih ratova, tako i u poslijeratnom razdoblju.
Već spomenuta konferencijska priopćenja koja čine središnji dio monografije jesu: "Drago Ibler u znaku ekspresionizma – tragom neizvedenih natječajnih projekata iz fundusa Hrvatskog muzeja arhitekture do pariške izložbe 1925." (dr. sc. Iva Ceraj), "Krleža o Ibleru poslije Slučaja..." (dr. sc. Marina Bagarić), "Profesija arhitekt: arhitekt, intelektualac, javni prostor i "slučaj Ibler" – intelektualnopovijesni kontekst" (Nikolina Šimetin Šegvić), "Iblerova zgrada Socijalnog osiguranja radnika u Mostaru" (Vladimir Filipović), "Odjel za arhitekturu pri Umjetničkoj akademiji – Drago Ibler i kontinuitet eksperimentalnih edukativnih modela" (Jasna Galjer), "Utjecaj Drage Iblera na formativno razdoblje arhitekta Stjepana Planića 1925.–1935." (Ivana Haničar Buljan i Darja Radović Mahečić), "Drago Ibler i natječaj za palaču PRIZADa u Beogradu 1937.– 1938." (Aleksandar Kadijević), "Realizirane višestambene zgrade arhitekta Drage Iblera prema suvremenom standardu stanovanja, arhitektu Dragi Galiću i zajedničkoj vili Filipčić" (Darko Kahle), "Majstorska radionica za arhitekturu pod vodstvom majstora-arhitekta Drage Iblera 1952.–1964." (Ana-Marija Zubović), "Drago Ibler i refleksije međunarodnih razmišljanja u kontekstu stvaranja suvremenog stanovanja" (Borka Bobovec) te "Vila Zagorje – relikt Iblerove koncepcije: neizvedena autorska dionica Drage Iblera" (dr. sc. Vanja Brdar Mustapić i Vesna Meštrić).
Nakon autorskih tekstova slijedi Zaključna riječ akademika Mladena Obada Šćitarocija, tajnika Razreda za likovne umjetnosti HAZU. Završni dio nove knjige sadrži prilog pod nazivom: "Iblerova razmišljanja", a riječ je o novootkrivenim strojopisima iz razdoblja Iblerova vodstva Majstorske radionice za arhitekturu u Zagrebu (1952.–1964.), čiji je autor - a u to vrijeme Iblerov suradnik - akademik Andrija Mutnjaković. Tekstovi su novi prinos poznavanju okolnosti i metodologije rada Majstorske radionice kao jedine institucije za poslijediplomsko usavršavanje arhitekata toga razdoblja.
Monografija je opremljena prilozima kao što su feljton iz pera akademika Matka Peića "Životopis Drage Iblera" (1984.), zatim popis izvedenih zgrada i projekata uz koje simultano teku biografske informacije, "Crtice o Iblerovom životu", te popisom literature. Važno je naglasiti da je uključenjem vrijedne građe iz Osobnog arhivskog fonda Drage Iblera, koji se čuva u fundusu Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU, početna razina Zbornika radova proširena i koncipirana u format znanstvene monografije. Cilj takvog proširenja jest prikazati atraktivne nacrte, fotografije i korespondenciju ne samo užem znanstveno-stručnom krugu, nego i šire zainteresiranoj javnosti.
Naime, arhitektonski projekti Drage Iblera do sada nisu bili predstavljeni u formatu visokokvalitetno otisnute publikacije, te nova monografija svojim ilustracijama promiče poznavanje vlastite arhitektonske baštine. Stilski izričaji u opusu Drage Iblera - u rasponu od ekspresionizma 1920-ih godina, do internacionalnog stila 1930-ih te poetičnog funkcionalizma 1950-ih godina - redom su povezani s europskim središtima modernizma. Monografija je stoga dvojezična (hrvatsko-engleski prijevod) kako bi nova saznanja o jednom od najznačajnijih modernističkih opusa u Hrvatskoj bila dostupnija međunarodnoj stručnoj-znanstvenoj javnosti.
Kao stvaratelj niza antologijskih djela i kao jedan od utemeljitelja Zagrebačkoga arhitektonskog kruga, Ibler je već za studentskih dana, počevši od 1920. godine, sudjelovao u nizu arhitektonskih natječaja u znaku socijalnih i umjetničkih izazova razdoblja. Svojim opusom i višeznačnim djelovanjem, Ibler je desetljećima ustrajno promicao progresivna načela arhitektonskog oblikovanja. Za poznavanje stvaralačke osobnosti arhitekta Drage Iblera zaslužna je akademkinja Željka Čorak koja je Iblerovo djelo nenadmašno predstavila u funkciji znaka – kao paradigmu jednoga vremena u kojem je stvarana moderna arhitektura.
Objavljivanje nove monografije vođeno je Iblerovom mišlju o "arhitekturi kao ideji života" koju je formulirao prilikom otvaranja Prvog kongresa arhitekata Jugoslavije, kao i u sintagmi programske deklaracije grupe Zemlja 1929. godine – jer su umjetnost i život jedno. Nova monografija stoga je prinos zamahu revalorizacije opusa koji se predstavlja u znaku mapiranja Iblerovih arhitektonskih pozicija kao antologijskih međaša koji trajno obilježavaju panoramu hrvatske arhitekture, a o velikom doprinosu Drage Iblera govorio je akademik Andrija Mutnjaković.
- Arhitekt Drago Ibler pripada generaciji hrvatskih arhitekata koji su sredinom 20. stoljeća dovršavali negaciju klasicističke arhitekture 19. stoljeća, započeli istraživanja postavki suvremene funkcionalističke arhitekture i kreirali repere buduće arhitekture. Zahvaljujući školovanju u Dresdenu i Berlinu, radu u Poelzigovu atelijeru te članstvu u CIAM-u, spoznavao je vrhunske arhitektonske tendencije i sugerirao ih svojim projektima i realizacijama. Kao profesor na Likovnoj akademiji u Zagrebu, na Arhitektonskom fakultetu u Ženevi i u Državnoj radionici za arhitekturu u Zagrebu obrazovao je nove generacije vodećih hrvatskih arhitekata.
Kao projektant osmislio je i realizirao ključne spomenike hrvatske arhitekture. Kao osnivač i voditelj likovne grupacije Zemlja objedinjavao je likovne umjetnike radi afirmacije i širenja progresivnih umjetničkih i socijalnih tendencija. Kao predsjednik tadašnjeg Društva arhitekata Jugoslavije borio se za status struke i kvalitetu arhitekture. Drago Ibler bio je dominantni protagonist koji je uvodio međunarodnu arhitektoniku u hrvatsku arhitekturu kako bi uveo hrvatsku arhitekturu u međunarodnu arhitektoniku. Svestrano djelovanje arhitekta Iblera izazvalo je potrebu za znanstvenom elaboracijom njegova života, djela, utjecaja, pedagogije, komparacije, suradnje, regularnosti, sinteze, inovacije i arhitektonike - rekao je Mutnjaković.
