Zoran Milanović: Zvijezda preko noći ipak mora još učiti

Karizma, iskustvo i novac tri su komponente ključne za politički uspjeh. Rijetki imaju sve tri, mnogi imaju samo kombinaciju dviju, ali nema nikoga tko je postigao značajniji uspjeh u politici a da nema nijednu. Prije nekoliko mjeseci činilo se da novo lice u politici Zoran Milanović ima potencijal koji se temelji na karizmi. Nekritičko poklonjenje javnosti i dijela medija nepoznatom političaru učinilo ga je zvijezdom preko noći; od njega su se očekivali veliki potezi, odlučnost, mudrost i – pobjeda.

Ambicije mu nije nedostajalo, pokazao je to i samokandidaturom za predsjednika stranke, ankete su ga digle u nebesa pokopavši prethodnu zvijezdu Ljubu Jurčića, koji je nastao na jednako tako nekritičkom odobravanju i sve je izgledalo gotovo: Hrvatska je dobila novog državnika koji, činilo se, nije puno kalkulirao i koji je spreman Sanaderu pokazati zube.

U prvih nekoliko dana zaratio je s Hercegovcima, Crkvom i Bandićem, činilo se da govori upravo ono što navodno birači lijevog spektra žele čuti. No ispalo je da se stube teško mogu preskakati i da puko odobravanje i dobra slika u medijima nije ključ uspjeha. Karizma očito nije bila dovoljna. Bolje rečeno to uopće nije bila karizma, nego samo trenutni sjaj.

Novac i iskustvo pripadaju Sanaderu i Bandiću, aura efikasnosti i buldožerske upornosti može se pripisati Radimiru Čačiću, koji je okusio i slast i gorčinu politike, a Milanović je imao samo efekt novog i nije ga iskoristio. Zbog loše kampanje nije uspio motivirati dovoljan broj birača u Hrvatskoj da izađu i daju svoj glas za SDP. Njegove poruke nisu doprle do onih koji su željeli promjene, SDP s njim na čelu nije uspio uvjeriti većinu od onih 60 posto građana koji su željeli promjenu vlasti da bi ta vlast trebala biti SDP-ova.

A i kako bi kada se nije govorilo o gospodarstvu, zapošljavanju i borbi protiv kriminala nego o Sanaderovu kukavičluku zbog nedolaska na sučeljavanja. Sanader na kraju nije pokazao ni račune niti je došao na sučeljavanje, ali je i u Hrvatskoj dobio izbore, a u SDP-u su, unatoč Milanovićevim naporima da potisne stare esdepeovce, upravo oni, gledano po izbornim jedinicama, napravili ponovo najbolje rezultate. Najveći broj mandata koji je SDP osvojio na ovim izborima relativizira činjenica da SDP ne može formirati vladu kakvu je želio, SDP-ovu vladu temeljenu na SDP-ovim programima.

Milanović se u kratko vrijeme nije uspio identificirati sa socijaldemokracijom, iza njega nije postajalo iskustvo pokušaja na nekim izborima, njemu je ova kampanja bila prva i sve mu se dogodilo u nekoliko mjeseci. I koliko je za SDP loše ako bude morao još četiri godine provesti u opoziciji, jer sada stranka ima snagu i kadrovsku zrelost za puno više, toliko je za Milanovića ova lekcija dobra. Iz čistih pedagoških razloga. U politici opstaju oni koji brzo uče.