Šest prvostupanjskih, isto toliko drugostupanjskih te jedna Ustavna odluka i gotovo deset godina suđenja bilo je potrebno hrvatskom pravosuđu da donese konačan pravorijek o tome je li zagrebački odvjetnik Zoran Pilipović odao službenu tajnu kada je nakon uhićenja skupine osumnjičenih za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića u listopadu 2008. novinarima izjavio kako ne želi braniti Robert Matanića jer se ne slaže s njegovom namjerom da surađuje s USKOK-om.
Mijenjali se suci
Na ovome slučaju izmijenila su se i tri raspravna suca zagrebačkog Općinskog kaznenog suda, a odvjetnik Pilipović uporno je svih godina ponavljao da svojom izjavom nije počinio kazneno djelo. Pilipovićev predmet prva je tri puta sudio tadašnji sudac, a danas odvjetnik Rafael Krešić, koji ga je u sva tri postupka nepravomoćno oslobađao optužbe smatrajući da je odvjetnik svojom izjavom sadržajno rekao puno manje od onoga što je tada javnosti o slučaju bilo poznato. Međutim, viši sud nije bio toga stajališta i te je presude redom ukidao. Kada je slučaj došao pred drugog suca, očito revoltirani Pilipović priznao je krivnju te od suca Zorislava Kaleba zatražio da ga pošalje u zatvor. Sudac Kaleb nije mu izrekao zatvorsku, već uvjetnu kaznu. Na takvu presudu žalbu je podnio sam Pilipović tražeći od višeg suda da ga pošalje u zatvor. Budući da je njegovo priznanje, kako je objasnio, bilo odraz bijesa i nemoći, odvjetnik je ipak podnio i Ustavnu tužbu pokušavajući dokazati kako mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
Dok je čekao da Ustavni sud odluči o njegovoj tužbi, govori Pilipović, bio je spreman otići u zatvor. Time bi postao prvi odvjetnik koji je zbog izjave o načinu obrane nekog osumnjičenika završio iza rešetaka.
– Dobio sam rješenje da se 18. veljače upućujem na izdržavanje zatvorske kazne i samo četiri dana prije tog roka stigla je odluka Ustavnog suda o ukidanju pravomoćne presude – kaže Pilipović.
I peti je put stao pred raspravnog suca koji ga je oslobodio optužbe, no Županijski sud opet nije bio zadovoljan obrazloženjem oslobađajuće presude pa ukida tu odluku i ponovno predmet šalje prvostupanjskom sudu na odlučivanje. Treba napomenuti i da Županijski sud sam može ‘presjeći’ beskonačno sudovanje i preinačiti presudu. No to se u ovom slučaju nije dogodilo unatoč tome što se predmet godinama vukao po sudu.
– Peterostruko ukidanje oslobađajućih presuda Županijskog suda, i to svaki put iz različitog razloga, teško je komentirati, a pri tome ostati unutar općeprihvaćenih, a posebice samozadanih kriterija i postulata pristojne komunikacije. Za komentar bi, držim, valjalo pitati njihova glasnogovornika. Naravno da je Županijski sud mogao “presjeći” postupak sa zakazivanjem sjednice, a i bez nje, donoseći preinačavajuću presudu – komentira ovaj zagrebački odvjetnik.
Pobjeda sustava
Ustavna tužba spasila ga je od odlaska u zatvor, a šesto suđenje ujedno je postalo i zadnje. Sudac Općinskog kaznenog suda Marko Benčić Pilipovića je lani oslobodio optužbe, a Županijski sud nedavno je iz šestog pokušaja presudu i prihvatio zaključivši kako u ovom slučaju kaznenog djela – nema. Viši sud navodi kako iz optužnice ne proizlazi da je odvjetnik odao službenu tajnu.
– Pobijediti sustav u izravnoj konfrontaciji, ako se pobjedom uopće može nazvati oslobađajuće presude u tri montirana i frizirana kaznena postupka (odvjetniku se sudilo u još dva druga predmeta vezana za slučaj Pukanić u kojima je odmah oslobođen, op. a.), a da pritom nikakav centar moći nemaš iza leđa, nije jednostavno. No nakon gotovo deset godina, toliko mrtvih i izbačenih iz stroja, metaforički rečeno, nakon toliko pretrpljene štete, ovakav epilog ne budi u meni nikakve posebne afirmativne emocije, posebice ne euforiju. Ovo u biti nije moja životna pobjeda, više odiše, barem kako ja to osjećam, kao poraz i težak udarac – zaključuje Pilipović priznajući kako mu je višegodišnji progon donio poslovni, financijski i obiteljski brodolom.
odličan odvjetnik uništen od sustava-države