S jedne strane sindikati koji za radnike traže regres, božićnice, uskrsnice i otpremnine. S druge Studentski centar koji tvrdi da novca nema. A u sredini – gladni studenti. Jer ako sutra uistinu počne štrajk zaposlenika studentskih centara, zatvaraju se menze, student-servis, blagajne...
Dužni već 15 godina
Činjenica je da je financijska situacija SC-a sve samo ne bajna. Ova javna ustanova grca u dugovima još otkako su studenti, koje sada brine gdje će sutra ručati, bili u vrtiću. U zadnjih je 15 godina, naime, dva puta završio u procesu sanacije. Zadnji put 2013. godine, i to zbog duga od 151 milijun kuna. Država je tada drugi put novcem poreznih obveznika krenula u spašavanje centra. Do danas je dug smanjen na 30 milijuna kuna, iako je prvotno bilo najavljivano da će sanacija završiti još lani.
– U takvoj situaciji uopće nije trebalo doći do kolektivnih pregovora koje je 2015. godine započeo ministar Vedran Mornar. Veća materijalna prava koja traže sindikati SC bi koštala 4 milijuna kuna godišnje, što je nemoguće – rekao je Mirko Bošnjak, sanacijski upravitelj SC-a koji je na toj funkciji od travnja. Ističe i da radnicima unatoč sanaciji nikada nisu kasnile plaće te da je štrajk potpuno neopravdan.
– Svima mora biti jasno da SC ne može funkcionirati tako da se zaduži pa se krene u sanaciju. Neće biti još jedne sanacije, jer SC mora postati samo samoodrživ – ističe Bošnjak te napominje da se SC mora rekonstruirati, odnosno mora smanjiti broj zaposlenih, a ne povećati izdatke. Ipak, sindikati ne pristaju na objašnjenje da se kolektivni ugovori za vrijeme sanacije ne mogu potpisati.
– Ako smo mogli početi pregovore, onda nam nije jasno zašto ih ne možemo i završiti – poručila je Biserka Sertić, predsjednica Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara. Iako su svi dosadašnji pokušaji mirenja propali, nadaju se da će situaciju riješiti novi ministar Pavo Barišić s kojim su se jučer prvi put sastali.
Gladni ne mogu učiti
Za to vrijeme zabrinuti studenti prate situaciju. Iz Studentskog su zbora skrenuli pozornost na to koliko su studentima važne menze, posebice onima koji žive u domovima, a isto su nam potvrdili i studenti koje smo jučer zatekli pred restoranima.
– Mi podržavamo štrajk, ali dok menze rade. Nije u redu da ne možemo jesti. Ma sve nam drugo mogu zatvoriti, samo menze ne – zaključili su Davor Vrbos i Fran Razumić, studenti FSB-a koji su poručili da gladni nikako ne mogu učiti, a rokovi se bliže.•
Teško će dobiti podršku za nešto što većina građana nema. Poslovati negativno i tražiti božićnice i regrese je suludo.