Dašak austrijskih Alpa nadomak Zagrebačke gore doveli su Liselotte i Mladen Antoljak, koji su u Gračanima otvorili novi restoran Wirtshaus. Većinu je zajedničkog života bračni par proveo u Liselottinoj rodnoj zemlji, nastanivši se s obitelji u Beču, no prije 10 godina odlučili su se doseliti u njegov Zagreb. Dugo su sanjali o tome da u hrvatskoj metropoli pokrenu lokal s austrijskim specijalitetima.
Izrezbareni stolci i kamin
– Ja sam ekonomist, a supruga je pravnica, ali njezini su se oduvijek bavili hotelijerstvom i ugostiteljstvom i znala je da se jednoga dana tome želi i posvetiti. Sad kad su nam djeca odrasla, odlučili smo si ispuniti tu želju. Budući da ona briljira u kuhinji, posvetila se osmišljavanju jelovnika, a ja sam preuzeo nabavu i financije te sve zasad funkcionira odlično – govori Mladen i domeće kako austrijska kuhinja Hrvatima itekako prija jer se zbog povijesnih okolnosti pod austrougarskom krunom temelji na sličnim namirnicama.
>> GALERIJA: Zavirili smo u novootvoreni restoran austrijskih specijaliteta u Gračanima
Wirtshaus je stari njemački naziv za gostionicu, a njihova je inspirirana onakvom kakva se može posjetiti u austrijskim skijalištima. Stoga se već s ulaza zamjećuju šareni naslonjači i drveni stolci s izrezbarenim detaljima. Na svakom su stolu oslikane dekorativne posudice koje kao da prenose priče s alpskih obronaka kroz različita godišnja doba, a skijaškoj idili pridonosi i kamin koji uvečer grije goste. Imaju i stražnju terasu, a s toplijim vremenom planiraju urediti još dvije.
Htjeli su ostati vjerodostojni korijenima austrijskog blagovanja pa stoga nema finger fooda, već žele da porcije budu velike, kao u pravoj gostionici. Nude devet glavnih jela u cjenovnom rangu od osam do 25 eura, među kojima zasad najbolje ide bečki odrezak s kuhanim krumpirom i brusnicama. Za 16 eura dobije se odrezak od 200 grama koji prekriva cijeli tanjur, a kombinacija telećeg pohanog mesa sa slatkim umakom odlično se sljubljuje.
– Bečki mora biti teletina, iako nudimo i pohane odreske svinjetine i piletine. Meso se obavezno prži na masti ili maslacu, nikako na ulju. Trudimo se da sve bude autentično pa tako i krušne mrvice uzimamo u Austriji – ističe Antoljak.
Nitko neće ostati gladan
Kušamo i knedle s čvarcima servirane s kiselim zeljem, što stoji osam eura. Oduševljava nas punjenje i mekoća tijesta, a zanimljivi su i nepcu poznati čvarci u nešto drukčijem obliku od onoga na koji smo se naviknuli. Kupus i okruglice domaće su proizvodnje, a ona je prvo pravilo supružnika.
– U svakom segmentu kuhinje i šanka spajamo austrijske i hrvatske OPG-ove i manje proizvođače za koje smo uvjereni da proizvode kvalitetno. Točno znamo otkud svaka komponenta tanjura dolazi. Surađujemo i s vinarima iz okolice Beča, ali i iz drugih dijelova zemlje pa se kod nas može kušati i dobra austrijska kapljica. Pobrinuli smo se i za ljubitelje piva, također surađujući s austrijskim, ali i s njemačkim pivovarama – govori Mladen.
Uz bogat raspon pića i slanih jela, u koja spadaju i juhe te predjela, ipak najveće težište drže na desertima, koji se mogu kušati i prije 12 sati, kada se otvara kuhinja. U ponudi imaju šest, a predvodi ih tradicionalni kajzeršmarn, odnosno kraljevski drobljenac, koji se poslužuje uz mousse od jabuka, a stoji četiri i pol eura. Toliko ćete platiti i nezaobilaznu pitu od jabuka, germknedla košta 4,80 eura, a uz oba deserta poslužuje se umak od vanilije. Liselotte nam kaže da su te tri slastice idealne za zaokruživanje bilo kojeg austrijskog ručka ili večere.
– To je kuhinja bazirana na mesu, stoga slatko uvijek dobro dođe na kraju. Uvijek imamo i ponudu za vegetarijance i vegane, a ona ovisi o dnevnom stanju u kuhinji. Ne želimo da ljudi kod nas ostanu gladni i važno nam je da im naša austrijska kuhinja ostavi sladak okus u ustima – zaključuje L. Antoljak.
Austrijska kuhinja Hrvatima godi.