Morska lavica Luca, crvene pande Dudek i Regica te noćna majmunica čiji je transport bio jedan od najzahtjevnijih, samo su neki od bivših stanara zagrebačkog ZOO-a koji su radi povećanja populacije raseljeni u zoološke vrtove po cijeloj Europi, pa i svijetu. Neke su tako, poput Luce, otputovale u potrazi za partnerom, a neke, primjerice crvene pande, kako bi ih se odvojilo od roditelja.
Noćna majmunica u Singapuru
Većina se životinja, kaže Dijana Beneta, kuratorica za sisavce u zagrebačkom ZOO-u, transportira putem uzgojnog programa Europskog udruženja zooloških vrtova i akvarija, u koji su uključene gotovo sve zaštićene vrste. U toj su skupini, među ostalima, i crvene pande te čupavouhi lemuri, koji su čak na listi kritično ugroženih, a njihov je transport, dodaje, nešto kompliciraniji te zahtijeva posebnu papirologiju.
– Svaki ZOO ima koordinatora koji brine o transportima. Oni na temelju uvida u populaciju određene vrste daju preporuke, a mi, kada ih dobijemo, kontaktiramo kolege iz inozemstva te najprije s njima provjerimo jesu li je u mogućnosti primiti. Nakon potvrde, krećemo u rješavanje papirologije, što u slučaju zaštićenih vrsta može trajati i po nekoliko mjeseci jer su ponekad potrebne i dozvole nadležnih ministarstava – ističe D. Beneta. Upravo je to bio slučaj s najduljim transportom koji pamte, onim noćne majmunice koja je 2021. odletjela u Singapur, a cijeli je proces trajao gotovo godinu dana.
– Uz dozvole, tu su bili i problemi s prijevozom jer jedina je opcija bila avion. U tom slučaju i piloti moraju dati dozvole te suglasnosti, a postoji i pravilo da u istom avionu ne smiju biti dvije različite vrste – govori kuratorica te dodaje kako se sav trud na koncu isplatio jer je majmunica ljubav pronašla ubrzo nakon dolaska.
Papirologija se smanjuje kada je riječ o vrstama koje nisu na popisu zaštićenih, no u oba slučaja najvažnije je, napominje, poslati što više informacija o jedinkama, primjerice karakteristikama, prehrambenim navikama, načinu držanja ako je specifičan te detalje poput onoga što vole, a što ne, imaju li strahova i slično.
– Prije svakog se transfera rade pregledi i parazitološke pretrage, traži se najkraći i najsigurniji put. Nikada ne šaljemo životinje koje su pred uginuće ni kada sumnjamo da su skotne, a u tom slučaju odgađamo – ističe D. Beneta. Nikada se ne transportiraju ni mladunci koji još nisu samostalni, dodaje, a izbjegavaju i transfere ljeti zbog žege, pa često i zimi ako je snježna.
Morska lavica Luca posljednja je zagrebačka iseljenica koja je lani u studenome prebačena u Blair Drummond Safari Park u Škotskoj, a ondje je krajem lipnja okotila svoje prvo mladunče, mužjaka. Šestogodišnjakinja je, podsjetimo, rođena Zagrepčanka, a svojevremeno je, zajedno s mlađim bratom Edijem, bila među najpopularnijim stanovnicima ZOO-a. Zagrepčani su i crvene pande Dudek i Regica, potomci Eme, došljakinje iz Dortmunda, te purgera Popija. Ubrzo nakon prvog rođendana 2020., Regica je završila u Pragu, a Dudek u rumunjskom Brasovu. Oboje su nedugo zatim postali roditelji, a i njihovi su potomci već raseljeni.
– Većina sisavaca, pa tako i crvene pande, ne može dugo ostati uz roditelje. Oni, naime, spolnu zrelost dosegnu već s godinu i pol i tada, ako ih se ne odvoji na vrijeme, postaju agresivni prema roditeljima – kaže Dijana Beneta.
Vladarica nastambe u Berlinu
A takvo pravilo vrijedi i za čupavouhe lemure čije ženke spolnu zrelost dosegnu u dobi od 20 mjeseci, no prvi mladunci na svijet dolaze tek kada navrše tri, a nekada i četiri godine. Kritično su ugrožene vrste, žive u grupama, a u obitelji vlada matrijarhat. Novu je "gazdaricu" tako dobilo nekoliko zagrebačkih iseljenika, među kojima su 22-godišnji Jan i godinu dana mlađi Žak, koji su 2019. otputovali u Francusku. Iseljenice su i dvije ženke, rođene Zagrepčanke, koje su lani u rujnu zavladale nastambama u njemačkim zoološkim vrtovima, jedna u Berlinu, a druga u Strasbourgu.
Mjesec dana ranije Zagreb je napustio i jedan tropasni pasanac te se smjestio u Italiji. Jedinke ove vrste spolnu zrelost dosežu već s devet mjeseci, a mladunci se većinom kote ljeti i zimi, no primijećeni su i u ostatku godine, što je pokazatelj da nemaju određenu sezonu parenja. Zasad ne spadaju u ugrožene vrste, no uskoro bi mogli postati. U prirodi su im najveći neprijatelji ljudi koji ih love zbog mesa i oklopa, a nerijetko prodaju i kao kućne ljubimce.