Bijela košulja neizostavan je dio gotovo svakog ženskog ormara i svojevrstan simbol održivosti današnje modne industrije jer je uvijek “in”. Glavno je to načelo poznatog domaćeg dizajnera Zorana Mrvoša, koji se nakon pet godina stanke vraća na modnu scenu, a okosnica njegove nove kolekcije upravo je bijela košulja.
Modnu je kampanju pak u suradnji s Turističkom zajednicom Zagrebačke županije odlučio predstaviti u nesvakidašnjem ambijentu, starinskoj kuriji Modić Bedeković u Donjoj Lomnici. A modeli su se fotografirali pokraj crno-bijele fotografije posljednjih i najpopularnijih stanovnica kurije, sestara Milke i Vilme Bedeković.
VEZANI ČLANCI:
Sljedeći je slavni Čardak
– Nakon svog umirovljenja, u doba Drugog svjetskog rata, sestre Bedeković živjele su u kuriji, a kada sam vidio njihovu fotografiju, došao sam na ideju da bih je mogao rekreirati, odnosno snimiti modele u bijelim košuljama, u istim pozama, i kasnije ih spojiti u jednu, modernu fotografiju. Time želim pokazati da je moda bijelih košulja funkcionirala tada koliko funkcionira i danas, gotovo ništa se nije promijenilo – ističe Mrvoš, koji je prije tri godine, nakon zagrebačkog potresa, grad odlučio zamijeniti selom te se preselio u Dužicu, u sastavu općine Lekenik.
– Tim preseljenjem promijenili su mi se neki pogledi i stavovi, a novo okruženje dosta me i inspirira. Moje kolekcije oduvijek se temelje na održivosti jer komadi koje dizajniram moderni su sada, bili su i u prošlosti, a ostat će i u budućnosti. Tako je i s ovom kurijom. Ona je jednako lijepa i “moderna” koliko je bila prije sto godina, a njezinim očuvanjem i promocijom takva će i ostati – govori. Upravo promocija kurije, kao nedovoljno prepoznatog bisera Turopolja, cilj je uključivanja županijske Turističke zajednice u Mrvoševu modnu kampanju.
– Promoviramo zaštićene lokalitete turopoljskog kraja sa željom da se afirmiraju destinacije u kojima se njeguje kultura drvenih plemićkih kurija koje pokazuju kako se nekada u njima živjelo. U sklopu ove modne kampanje želja nam je oživljavanjem fotografija sestara Bedeković pokazati da se može spojiti naizgled nespojivo, odnosno promocija destinacije, mode i turizma, s ciljem da destinacija bude što vidljivija. Održivi turizam jedan je od ključnih poučaka naše Turističke zajednice, jedan od ciljeva koji želimo promovirati i raditi, a ovakvim pričama, u kojima se isprepliću lokalne i modne priče te turizam, dajemo upravo takav primjer – kaže direktorica županijske Turističke zajednica Ivana Alilović.
Najavljuje i da uskoro planiraju, ovakvim ili sličnim projektima, istaknuti još nekoliko turopoljskih destinacija, a prvi će na red doći slavni Čardak, povijesna znamenitost u Buševcu, koja će biti jedna od lokacija Via Vino festivala.
Mrvoš će pak kolekciju predstaviti na reviji 26. rujna u zagrebačkom Family Mallu, a dan poslije novi će se komadi naći u prodaji. Krajem rujna otvorit će i svoj novi showroom, i to u srcu Velike Gorice, u neposrednoj blizini Parka dr. Franje Tuđmana. Osim prema modi, spomenimo, dizajner veliku ljubav gaji i prema psima, bavi se uzgojem hrtova, a novi dom na selu trenutačno dijeli s deset kućnih ljubimaca i nekoliko njihovih potomaka.
Zaštićeni spomenik kulture
Kurija Modić Bedeković nalazi je u Dugoj ulici 28, a davne 1806. podigao ju je turopoljski asesor Petar Modić. Drveni dvor izgrađen je uglavnom od hrasta lužnjaka, jednim od simbola kraja, s prizemljem koje je služilo kao gospodarski dio, a kat je bio stambeni prostor. Brojni su se stanovnici izmjenjivali tijekom povijesti, no kurija je najviše ostala zapamćena kao dom blizanki Milke i Vilme Bedeković.
VEZANI ČLANCI:
Rođene su u Zaprešiću 1883., obje su završile Kraljevsku zemaljsku žensku stručnu školu u Zagrebu te stekle zvanje učiteljice, a osim pedagoškom radu u metropoli, ali i Sisku, Samoboru, Karlovcu i Kostajnici, bile su posvećene i umjetnosti. Milka se opredijelila za slikarstvo, Vilma se okrenula glazbi, a obje su posebnu pozornost posvećivale vezu izrađujući nacrte inspirirane narodnim motivima koje su nastojale spasiti od zaborava.
Kurija koja danas spada među najvrednije primjere graditeljske kulturne baštine središnje Hrvatske već više od pola stoljeća zaštićeni je spomenik kulture, a radovi na njezinoj obnovi, koja je počela krajem prošlog stoljeća, završeni su 2013. Danas je u vlasništvu obitelji Perak i Kallay, ali može se razgledati, a za njezinu se prezentaciju brine Muzej Turopolja.