U ovoj stravičnoj ruševini nekoć se proizvodio najskupocjeniji materijal

Izgleda jezivo, poput kakve kulise za snimanje filmova strave. Iz napuštenog kompleksa omeđenog Ulicom Božidara Adžije i stadionom NK Zagreb strše ruševine nalik na skelet kakva bića iz noćne more. Cijeli kompleks zarastao je u travu i bršljan, omeđen je ogradom i djeluje prijeteće, osobito noću kada ondje uopće nije ugodno prolaziti. Nije ni čudo da je prostor u nekim filmovima ''glumio'' porušeni Vukovar. 

A industrijski kompleks gotovo uz samu sjevernu granicu Trešnjevke ima velebnu prošlost. Nekoć davno ovdje je cvala industrija. I to ne bilo kakva. Ovdje se od 1892. proizvodio jedan od najskupocjenijih materijala – svila. Kako svilu proizvodi jedan sasvim poseban kukac, dudov svilac, cijelo je mjesto bilo naseljeno milijunima ličinki pa su Trešnjevčani kraljevskoj tvornici svile dali logičan nadimak – Bubara koji žalosna ruševina nosi i danas. 

Tisućama godina Kina je čuvala tajnu proizvodnje svile. Sve do 6. stoljeća kada je bizantskim trgovcima pošlo za rukom da jajašca dudova svilca prokrijumčare u Carigrad. Nakon križarskih ratova, tajnu svile otkrio je i ostatak Europe, a početkom 20. stoljeća tvornice svile počele su nicati diljem Hrvatske pa tako i ovdje na Trešnjevci. 

Zgrade Bubare projektirala je i gradila tvrtka Hönigsberg i Deutsch. Ista je tvrtka zaslužna za gradnju i drugih važnih industrijskih postrojenja u Zagrebu poput tvornice Penkala, a rekonstruirali su i Paromlin nakon što je stradao u požaru. Prvobitnu zgradu Bubare činila je zgrada sa stanom nadzornika, sušara i dvokatno spremište koje je i danas najprepoznatljiviji objekt u kompleksu. 

Bubara je, piše Vanja Radovanović na portalu Pogledaj to, jedna od prvih zgrada podignutih na sadašnjem prostoru Trešnjevke koji je nekad bio prekriven livadama, poljima i voćnjacima. Dolaskom željeznice 1862. gradi se prvi zagrebački kolodvor (današnji Zapadni kolodvor) s popratnim objektima, između ostaloga tu su skladišta i kuće za željezničarske radnike od kojih se neke još uvijek mogu vidjeti na uzvisini uz Magazinsku cestu. Godine 1877. gradi se postrojenje prvog zagrebačkog vodovoda, a nakon njega se sporim ritmom uz Magazinsku cestu grade daljnji objekti.

Godine 1887. donesen je Plan za razvoj grada kojim se uz tada rađajuću prvu gradsku industrijsku zonu predviđa izgradnja radničke četvrti sa stanovima za radnike koji će biti zaposleni u obližnjim pogonima i skladištima. Četvrt je zamišljena kao niz ortogonalno postavljenih ulica s tzv. Trgom R u sredini. Naselje je trebalo biti smješteno na području između pruge, sadašnjeg stadiona NK Zagreb i Nove ceste, a s centrom bi bilo povezano prolazom ispod željezničke pruge. No naselje, piše Radovanović, nikad nije sagrađeno, iz povijesnih se izvora razabire, ponajviše zbog previsoke cijene zemljišta.

Proizvodnja svile u Bubari napuštena je, no ne zna se točno kada. Moguće je da se to dogodilo nakon Prvog svjetskog rata i propasti Austro-ugarskog carstva. Objekt koji je već tada bio napušten predan je 1938. na korištenje aero klubu koji je ovdje održavao pilotske tečajeve, a i gradili su jedrilice, do kraja rata, njih čak 80. 

Nakon Drugog svjetskog rata, prostor je na upravljanje dobila tvrtka Taxi-remont koja se bavila servisom i prodajom vozila. I ona je s godinama poslovala sve gore, a konačni udarac zadao joj je požar krajem 80-ih. Od tada objekt je napušten, iako još u vlasništvu te tvrtke kao i zemljište stadiona NK Zagreb. Usprkos tome što je zemljište označeno kao gradski projekt za sportsko-mješovitu namjenu, ovdje se već desetljećima ništa ne gradi. Stoga su dom ondje pronašli brojni beskućnici. 

Sredinom 90-ih u Bubaru je uselila zagrebačka alternativna mladež pa je tako postala prvi zagrebački skvot. Naselili su ga pankeri i skejteri, no odanije su ih krajem epohe protjerali skinheadsi koji su zapalili prostorije u kojima su boravili. Objekt Bubare nije pod spomeničkom zaštitom iako se s vremenom pojave inicijative za njegovim očuvanjem. Spomenut je tako i u programu platforme Možemo! koja je osvojila većinu u Gradskoj četvrti Trešnjevka-sjever. 

"Na području četvrti velik su problem zapušteni i napušteni objekti među kojima se ističu kompleks nekadašnje tvornice svile (Bubara) i zgrada nekadašnje Tvornice konfekcije Vesna, brojni bivši tvornički objekti, hotel za samce, tzv. Sahara u Voltinu naselju te niz manjih privatnih objekata širom Trešnjevke. Budući da ti objekti propadaju, a neki među njima su i industrijska baština koju treba zaštititi, što hitnije ćemo utvrditi vlasničke odnose, urediti i očistiti okolni prostor koliko je moguće, a dugoročno potaknuti obnovu i prenamjenu u funkcionalne prostore s potrebnim javnim sadržajima (kultura, sport, obrti itd)", stoji u njihovu predizbornom programu. 

Zbog kompleksne vlasničke strukture zemljišta trešnjevačkim možemovcima bit će teško ondje išta pokrenuti, no tko zna, možda Bubaru čekaju neki bolji dani.