U devet godina života u Zagrebu prošao je, kako sam kaže, mnogo kvartova i stanova. A da mu netko ovog trena ponudi da zauvijek ostane živjeti kod Tvornice kulture, Filip Dizdar odmah bi potpisao.
– Ovo je centar grada, a opet, ulica u kojoj živim jako je mirna i bez prometa. Valjda zato što se, u biti, odavde svugdje vrlo brzo može stići pješice – sa smiješkom objašnjava pjevač koji, osim samog kvarta, ne bi zamijenio ni svoje susjede.
Manja publika, veća trema
Vrećice s voćem redovito mu se pojavljuju na kvaki ulaznih vrata, a čak i kad se malo dulje u noć zabavlja s prijateljima, stanari zgrade nemaju ništa protiv.
– Preko puta mene živi jedan stariji bračni par, ujedno i predstavnici stanara. Često odu na selo pa mi donesu šljive ili što već ponesu natrag, a znaju mi i reći: “Neće nas biti par dana, sad je vrijeme za tulum” – smije se Dizdar, kojeg se trenutačno može gledati i u emisiji Nove TV “Tvoje lice zvuči poznato”. Još je nekoliko epizoda ispred njega, a onda će se, govori, potpuno posvetiti novom singlu “Travolta”, čije izbacivanje planira za siječanj. A iako se bavi i režiranjem te je snimao spotove Ivani Kindl, Gazdama, Antoniji Šoli, Beginima, Danijeli Martinović, S.A.R.S.-u, kao svoju prvu ljubav ističe – pjevanje. Znao je odmalena što će biti kad naraste, kaže, iako, za razliku od starije sestre Natali, koja s nastupima nikad nije imala problema, on bi se na gotovo svakom – smrznuo.
– Govorili bi mi: “Ajde, mali, pjevaj”, a ja bih samo stajao i gledao – smije se Filip Dizdar, koji je tremu sad već savladao, ali i dalje, priznaje, draže mu je nastupati pred većom publikom.
– Manje ljudi, veća nelagoda – kratko opisuje pjevač i dodaje: “Ako se rodiš kao Dizdar, glazbom se jednostavno moraš baviti.“
A kroz posao, koji uopće ne shvaća tako, kaže, vodi ga prvenstveno emocija.
– Razlog je to zbog kojeg se volim posvetiti onome što u tom trenutku stvaram – govori Filip Dizdar, koji je u glazbenoj školi naučio svirati klarinet. Iako formalno obrazovanje ima samo iz tog puhačkog instrumenta, često će se uhvatiti i gitare, klavira i bubnjeva, a tri mjeseca “maltretirao” je susjede vježbajući trubu.
– Kad radim na aranžmanu neke pjesme, volim sam odsvirati sve njene dijelove. Pa tako nekad ispadne da krenem s nečim, čisto da vidim hoću li uspjeti – smije se Dizdar, čija je želja naučiti svirati još i saksofon. Nakon klarineta, kaže, zbog sličnosti instrumenata, to ne bi trebao biti toliki problem. “Sam svoj majstor” pjevač je još od srednje škole, i to, kaže, zahvaljujući upravo činjenici da je prva generacija srednjoškolaca koji su mogli upisati multimedijski dizajn.
– Zapravo sam htio upisati pomorstvo, ali nekoliko mjeseci prije srednje vidio sam letak za medijskog dizajnera i odmah se predomislio. Ne žalim ni sekunde jer sam dobio znanja koja koristim i danas – prepričava pjevač, koji je kao srednjoškolac već skladao mini pjesme na kompjutoru, a za njih je radio i videe te obrađivao fotografije. Prije tri godine s partnerima pokrenuo je i Akademiju glazbene produkcije. Rad u studiju, kaže, važan je za svakog tko se muzikom želi baviti, i to na sebi svojstven način. – Većina pjesama danas zvuči isto jer imaju iste producente, a to ja pod svaku cijenu želim izbjeći – kaže Dizdar koji na Akademiji ima pune ruke posla. Sa suradnicima uskoro pokreće još jedan smjer.
Kazne za parking više ne broji
– Bit ću dosta zauzet, ali veseli me to pa mi nije nimalo teško – kaže Filip Dizdar i dodaje kako je još jedan veliki plus činjenica da brojni njegovi kolege s akademije stanuju ili u istom ili u blizini njegova kvarta. A osim kolega, kod Tvornice kulture Dizdara znaju baš svi. Fotografiranje s obožavateljima nije mogao izbjeći čak ni kad je “odrađivao” razgovor s nama, a osim na ulici, kaže, redovito ga zaustavljaju i u tramvaju. Sve to podnosi sa smiješkom, ali priznaje, ne samo zbog obožavatelja već “vjerojatno zbog godina” većinu slobodnog vremena voli provesti u stanu, družeći se sa svojim mačkama.
– Prije smo non-stop izlazili, a u zadnje smo vrijeme shvatili kako nam nekako najviše odgovaraju neki mali tulumi kod kuće. Ipak, međusobno se stalno zezamo kako smo postali inventar u Katranu pa, ako negdje i izađemo, onda je to najčešće baš Katran – priznaje Dizdar i dodaje kako će ga se prije u Zagrebu vidjeti negdje u prirodi nego na asfaltu. Voli prošetati Cmrokom i Maksimirom, a sve to, kako sam kaže, jer je sa sela.
– Iz Sukošana sam, a tamo je sve priroda. Naviknuo sam na to i, kad mi treba malo mira, onda odem gdje ima trave i drveća – sa smiješkom objašnjava pjevač koji kaže kako se u devet godina, koliko on živi u Zagrebu, gotovo ništa nije promijenilo. Sviđa mu se što u gradu ljudi uvijek imaju vremena za kavu, a broj kazni koje je dobio za parkiranje više i ne broji.
– U prvoj zoni može se samo dvaput produžiti parking, a kad sam u poslu, jednostavno zaboravim preparkirati – kaže Dizdar pa ističe kako ima nešto što nije ostalo isto – Zagreb sad ima puno više fontana.
nebitan si