"Gej sam i iz Srbije, ali u Zagrebu mi je život sjajan"

Kad nabraja što je sve radio, u čemu je sve sudjelovao i na što je sve reagirao, čovjek bi pomislio da Ivan Zidarević nema 32, nego mnogo više godina. Ali priča tog rođenog Beograđanina koji je u Hrvatskoj poznat kao prvi Srbin koji je s Hrvatom sklopio životno partnerstvo, inače i prvo životno partnerstvo u Hrvatskoj uopće, doista nije svakodnevna. Niti je Ivan „lik“ kakav srećete svakog dana.

U tom mladom čovjeku, izrazito sitne građe, krije se nevjerojatna volja, hrabrost i životna energija koju on svakodnevno koristi kako bi i sebi, ali i ljudima koje nikada nije ni vidio, život učinio boljim, pravednijim i kvalitetnijim. U svega četiri godine, koliko živi u Zagrebu, uspio je promijeniti jedan pravilnik i jedan Zakon, a borbu za bolju i pravedniju Hrvatsku koju voli i u kojoj želi zauvijek živjeti i čije želi dobiti i državljanstvo, kako kaže, nastavlja i dalje.

Njegova zagrebačka priča počela je još 2012. godine kada se zaljubio u svog partnera i kada je kao srpski državljanin i u statusu stranca, a o čemu je Večernji list svojedobno i pisao, živio konstantno na relaciji Beograd – Zagreb jer nije mogao ostvariti trajni boravak u Hrvatskoj gdje mu je živio tadašnji dečko, a danas životni partner.

Pravilnik o darivanju krvi

Stupanjem na snagu Zakona o životnom partnerstvu u lipnju 2014. godine, zahvaljujući SDP-ovoj Vladi, ta je Ivanova agonija konačno prestala i život mu se potpuno promijenio. Njegova je zajednica prepoznata kao obitelj pa je Ivan kao član obitelji hrvatskog državljanina dobio osobnu iskaznicu na pet godina i dozvolu za privremeni boravak koju će iduće godine, kaže, produljiti, a konačni mu je cilj i tražiti hrvatsko državljanstvo jer Hrvatska je, kaže, njegova zemlja.

– Hrvatsku volim i poštujem sve njezine zakone. Tu želim živjeti i zbog toga i radim sve što radim da je učinim još boljom, ako mogu i koliko mogu – kaže Zidarević koji je jednu od prvih velikih promjena izborio 2016. godine kada je svojim zalaganjem i upornosti pripomogao da se promijeni Pravilnik o darivanju krvi.

– Jednog sam dana nadobudno otišao u Zavod za transfuzijsku medicinu jer sam htio dobrovoljno dati krv. Međutim, kada su u Zavodu shvatili da nisam hrvatski državljanin, samo su me vratili natrag uz objašnjenje da oni prate epidemiološku sliku svojih građana i da stranci ne mogu dati krv. To mi je bilo diskriminatorno pa sam se požalio i Zavodu i pučkoj pravobraniteljici i medijima. Uslijedili su mjeseci dopisivanja da bi mi se na kraju, nakon godinu dana raspravljanja, javio tadašnji HDZ-ov ministar Dario Nakić s odgovorom da je komisija promijenila pravilnik i da će ubuduće i stranci koji u Hrvatskoj borave dulje od godinu dana moći biti dobrovoljni darivatelji krvi – kaže Zidarević.

Aktivan je bio i kada je Ministarstvo obitelji radilo na Zakonu o socijalnoj skrbi i kada je u javnoj raspravi primijetio da formalni i neformalni životni partneri nisu prepoznati kao njegovatelji, a što im pak omogućava aktualni Zakon o životnom partnerstvu. Na neusklađenost zakona Zidarević je odlučio upozoriti šefa SDSS-a i koalicijskog partnera HDZ-a Milorada Pupovca nakon čega je i taj propust, kaže, promijenjen. Nedavno se uključio i u javnu raspravu oko ratifikacije Istanbulske konvencije.

– Tim sam povodom pisao Srbiji koja je 2013. godine ratificirala Konvenciju, njihovu Uredu za ljudska i manjinska prava. Zanimalo me kako to da u Hrvatskoj Crkva ima problem s rodom, a Srbija, koja nema ni Zakon o životnom partnerstvu, ratificirala ju je bez problema. Ubrzo je stigao odgovor sa svom statistikom koja se popravila od ratifikacije, a vezano za zaštitu žena od nasilja s kojom sam upoznao SDSS-ove zastupnike u Hrvatskom saboru, a koje su oni potom iskoristili u raspravi na Odboru za ljudska i manjinska prava prije otprilike mjesec dana – kaže Zidarević.

Sam je, dodaje, Istanbulsku konvenciju pročitao nekoliko puta i u njoj nije pronašao „rodnu ideologiju“.

– To je obična manipulacija, a onima koji manipuliraju cilj nije Istanbulska, već zabrana pobačaja kao što su i homoseksualce svojedobno iskoristili da definiciju braka uguraju u Ustav – kaže Zidarević.

Kršenje Ustava

Na pitanje hoće li biti aktivan i kada se bude mijenjao Zakon o pobačaju, spremno odgovara da hoće i da je isti dan kada je ministara zdravstva Milan Kujundžić na jednoj televiziji kazao kako će i Crkva sudjelovati u njegovoj izradi poslao dopis tom istom ministarstvu s pitanjem krše li time Ustav.

Iduća velika bitka kojoj se planira posvetiti je da bitka da se i homoseksualnim parovima omogući posvajanje djece.

Ne zbog sebe, kaže, jer on i njegov partner ne žele posvojiti dijete, već zbog mnogih drugih homoseksualnih parova koji to žele, a nemaju na to pravo poput njihovih vjenčanih kumova koji su Hrvatsku i tužili zbog nepoštovanja presuda Europskog suda za ljudska prava i omogućavanja postupka procjene za usvajanje.

U tu je svrhu već pisao ministrici za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nadi Murganić, predsjedniku SDSS-a Miloradu Popovcu koji se, dodaje, slaže da i to pravo treba dati homoseksualnim parovima te predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović.

– S obzirom na stvarnu nadležnost u reguliranju statusnih i materijalnih prava građana, moguće je jedino potvrditi stav Predsjednice Republike o potrebi bezrezervnog uvažavanja svih prava, i to svih građana podjednako, što samo po sebi isključuje svaku mogućnost diskriminacije. Isto je tako nužno zakonski urediti, odnosno jasnije doraditi regulativu koja se odnosi na određena područja naših odnosa (u ovom slučaju mogućnost posvojenja) kako se ne bi, kao što je to bio slučaj, događale ikakve nejednakosti u tretmanu građana – stoji u odgovoru koji mu je stigao iz Ureda predsjednice.

Ne planira, kaže, mirovati niti kod donošenja novog Obiteljskog zakona s obzirom na to da su ga već uznemirile prve najave prijedloga zakona za koje je ministrica Murganić u petak kazala da su dobrim dijelom netočne.

– Ovo što čitam po medijima dokaz je da se nismo puno maknuli od prethodnog prijedloga koji je zbog mnogih nepravilnosti i bio povučen. Ukidanje prava građanima i stavljanje u neravnopravniji položaj u odnosu na one koji su u braku je sve samo ne demokratski čin. Umjesto da u 2018. godini idemo naprijed u proširivanje prava mi ih ukidamo. Tu postoji dublja dimenzija, poput one da ovakav zakon nije prepoznao gej zajednice kao obiteljske i na ovaj način se gej parovima definitivno onemogućava potencijalno pravo na posvojenje.

Dio gdje se govori o svjetonazoru i odabiru roditelja koje informacije su prikladne za njihovu djecu je u direktnoj koliziji i s Konvencijom UN-a o pravima djeteta.

U ovakvim situacijama sam sretan da imamo koalicijsku Vladu jer postoje nekakvi kočničari i skretničari koji će stati u obranu ljudskih prava – kaže Zidarević.

Plan mu je, dodaje, ponovno se obratiti SDSS-ovim saborskim zastupnicima, posebno Miloradu Pupovcu, jer je on i predsjednik Odbora za ljudska i manjinska prava u Saboru.

– Samo predstavnici manjina zaista mogu razumjeti situaciju kada je radi o ljudskim pravima i odnosima s većinom – kaže Zidarević.

Osim što sudjeluje u javnim raspravama kod donošenja zakona, piše ministrima i predsjednici kako bi ukazao na nepravilnosti, Zidarević je preveo i prvu hrvatsku slikovnicu o istospolnim parovima s djecom „Moja dugina obitelj“ na srpski jezik, volontirao je na Golom otoku i u Pakracu, a završio i Političku akademiju Srpskog narodnog vijeća zahvaljujući kojoj je bio i dio delegacije mladih predstavnika srpske zajednice koja se sastala s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem za njegova nedavnog posjeta Zagrebu.

– Bilo mi je drago što je Aleksandar Vučić nedavno došao u Zagreb iako osobno nemam pozitivno mišljenje o trenutačnoj srpskoj političkoj situaciji – kaže Zidarević.

I njega, kaže, politika zanima i ne isključuje da se jednog dana i ozbiljnije politički aktivira, a od stranaka koje su mu bliske, osim SDSS-a, nabraja i Glas te stranku Pametno.

Samo pozitivna iskustva

Iako sve više mladih ljudi odlazi iz Hrvatske u inozemstvo, on i njegov partner takve namjere nemaju.

– Nemamo potrebu da idemo nekamo dalje iz Hrvatske. To bih učinio jedino kada bi mi netko kršio ljudska prava ili kad bi se dogodilo da ostanemo bez posla – kaže Ivan. Ali sva dosadašnja iskustva koja ima, kaže, kao stanovnik Zagreba toliko su pozitivna da ne vjeruje da će se to dogoditi.

– Ljudi se često čude, ali ja doista nisam imao nikakvih problema u Hrvatskoj, niti kao gej osoba niti kao Srbin.

Otkad sam se preselio u Zagreb iz Beograda promijenio sam ukupno tri posla. Između ostaloga sam i konobario i do dva u noći posluživao goste na ekavici i nikada me nitko nije ni krivo pogledao. Imam samo pozitivna iskustva i mogu reći da sam se potpuno integrirao u društvo. Možda je to zato i što živim u centru Zagreba, družim se sa sebi sličnim ljudima, koji razmišljaju na isti ili sličan način, ali je činjenica da problema nije bilo. Imam samo pozitivna iskustva i s ljudima s posla i sa susjedima. Eventualno dobijem nekakav negativan komentar na društvenim mrežama, ali to je uobičajeno – kaže Ivan.

U rodnom Beogradu je, nažalost, bila druga priča.

– Kada sam svojedobno obznanio da sam gej, nastao je problem. Moji bližnji nisu to mogli prihvatiti. Roditelji su prihvaćali mene kao osobu, ali ne i moj odabir – kaže. S roditeljima koji žive u Beogradu u kontaktu je

telefonski, ali ga u Zagrebu nisu posjetili i ne bi ni želio da dođu jer bi, kaže, za svaki njegov

odabir smatrali da nije dovoljno dobar. Zamjerili su mu i što je izišao u medije, što otvoreno govori o svemu.

– Ne misliš na nas – komentirali su.

Ali on za sebe kaže da je jednostavno takav, mora reagirati ako misli da je u pravu.

– Kada si pripadnik manjine, onda se moraš boriti da budeš integriran i to je jedini način da većina nema problem da si manjina. To je stalna borba – kaže Zidarević. I stalno će se, kaže, boriti.