Gotovo svaki kutak u centu grada ima neku svoju anegdotu ili legendu i premda one nisu uvijek istinite, gotovo uvijek su zanimljive, a nerijetko se prenose s naraštaja na naraštaj. Ništa manje očaravajuće zato nisu ni Stube biskupa duha koje spajaju Tkalčićevu ulicu i Opatovinu, a često se govori da su one duhovna spojnica Zagreba i Češke.
Naime, Stube biskupa Duha dobile su naziv po biskupu, češkog podrijetla, kojeg je u Zagreb doveo ugarski kralj Ladislav. Za biskupa Duha se vjeruje da je započeo gradnju zagrebačke katedrale, te da je zaslužan i za najstarije crkvene knjige u Hrvatskoj. Zagreb dolaskom biskupa Duha postaje i biskupsko sjedište, a to je imalo presudnu ulogu u njegovom daljnjem razvoju tijekom stoljeća kada je prerastao u političko, kulturno, duhovno i gospodarsko središte cijele Hrvatske. No, vjerojatno ipak nije dugo bio zagrebačkim biskupom jer je postavljen na to mjesto 1094. godine, a za njegova nasljednika Bartolomeja kaže se da je biskupovao još za života kralja Ladislava, koji je umro 1095. godine. Biskupa Duha češka zajednica u Zagrebu voli navoditi kao prvog poznatog Čeha u Hrvatskoj i zato je upravo na inicijativu Hrvatsko-češkog društva 2005. godine zagrebačka Skupština odlučila je da se ove stube nazovu one biskupa Duha. Imenovanje stuba svečano je proslavljeno u listopadu 2006., kada je zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzlja otkrio ploču s imenom stuba, a tim povodom Hrvatsko-češko društvo i Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba izdali su knjigu Biskup Duh Marijana Lipovca.
Iz vremena biskupa Duha sačuvani su najstariji crkveni predmeti u Zagrebu, koji se danas čuvaju u riznici Katedrale, a riječ je o bjelokosnom plenariju (korice knjige) te misnici (liturgijska odjeća). Nije sačuvana isprava o osnivanju zagrebačke biskupije, no o tom događaju svjedoči Felicijanova povelja iz 1134. godine u kojoj se spominje Zagreb i biskup Duh. Prema tome se da zaključiti da je Duh prva osoba iz Zagreba imenom zapisana u nekom dokumentu. Sve do 1788. godine u liturgiji u Zagrebačkoj biskupiji koristio se, inače, takozvani zagrebački obred, nešto drugačiji od rimskog, a smatra se da su upravo spomenuta tri kodeksa bili temelj zagrebačkog obreda čiji začetnik bi tako također bio biskup Duh.