Iranka koja je novi dom pronašla u Zagrebu: 'Svi su dobrodošli na druženje uz čaj, tako najbolje učim hrvatski'

Više od 4000 kilometara. Toliko je prešla Samane Fatemeh Reihani da bi započela novi život. Iz dalekog Irana prije četiri je godine stigla u Hrvatsku, a sa svoje je troje djece dom pronašla u Zagrebu. Ostavila je iza sebe težak i bolan život u dogovorenom braku, a čak dva desetljeća bila je i žrtva obiteljskog nasilja. Onda je odlučila okrenuti novu stranicu.

Vjerovala sam u sebe

Imala je u Iranu frizerski salon, no kada je stigla u Hrvatsku, kaže, u struci se nije mogla zaposliti. Završila je frizersko-kozmetičarski tečaj i taj posao veoma voli, napominje, pa je onda odlučila da će otvoriti svoj salon ljepote. Ime mu je Samane, a uspješno posluje već dvije godine u Makančevoj 17.

VEZANI ČLANCI: 

– Tih prvih godina bilo mi je jako teško, znala sam se vratiti kući i plakati jer mi nitko ne bi došao cijeli dan. No vjerovala sam u sebe, a po ulici dijelila letke o salonu kako bi ljudi za njega saznali. Sada već imam stalne klijente – govori.

U salonu nudi šišanje, bojenje kose, šminkanje, korekciju obrva koncem, tradicionalnu perzijsku masažu ili samo druženje uz ispijanje iranskog čaja. To je prvo s čime će vas dočekati, a navika joj je, objašnjava nam, ostala iz rodne zemlje u kojoj je uobičajeno da goste odmah s vrata ponude čajem, keksom, bademima...

– Ako u Iranu ne uzmeš čaj koji ti nude, oni odmah misle da si tužna ili da imaš neki problem – kaže Samane.

Njezin najveći problem nakon dolaska u Zagreb bio je pak to što nije znala hrvatski jezik. No nije odustajala i sada već ima položenu razinu B2, a hrvatski najviše, napominje, nauči u svakodnevnim razgovorima s klijentima. Ističe i kako je posao frizerke ovdje lakše obavljati jer žene u njezinoj rodnoj zemlji njeguju gustu i dugu kosu. Preferiraju i jaču šminku jer im zbog hidžaba lice dolazi u prvi plan, a žene u Hrvatskoj uglavnom nose slabiji i nježniji make up.

– Stoga sam ovdje sa šminkanjem gotova za sat vremena, a u Iranu mi je trebalo i po četiri. Uvijek se iznenadim i kada u tramvaju vidim da je svaka žena drukčija, jedna ima kraću plavu kosu, druga dugu smeđu, i to mi daje inspiraciju – govori Samane.

Osim što se morala priviknuti na nove frizure, vesela Iranka prihvatila je i potpuno drukčiju kulturu. Čudno joj je, primjerice, navodi, bilo vidjeti da se ljudi grle i ljube kada se pozdravljaju, ali i žene u haljinama raznih dužina i boja.

– To sam nekada gledala samo u serijama i filmovima, a sada i ja tako živim – kaže. Bilo je i ljudi koji su nju gledali drukčije, priznaje nam, no kada bi ih primijetila, predstavila bi se i nasmijala, a onda bi sve bilo u redu. Zagrepčane opisuje kao vesele i gostoljubive, a s njima sad dijeli grad koji joj je, ističe, postao dom.

– Došla sam ovamo kako bismo moja djeca i ja bili sigurni, a to i jesmo. Ništa mi više ne treba – poručuje samohrana majka 14-godišnjih blizanki i 21-godišnjeg sina. Svu snagu ulaže u to da im osigura život bez financijskih problema, dodaje, pa joj nije teško raditi po cijele dane.

VEZANI ČLANCI: 

Zauzvrat neka isprave padež

Radno vrijeme njezina salona je od ponedjeljka do subote od osam do 20 sati, a kada vidi zadovoljne i nasmijane mušterije, kaže, srce joj je na mjestu. Salon je nazvala po sebi, Samane, što na hrvatskom znači Sunčica, pa su je onda brojni klijenti odlučili tako i preimenovati. Njoj to ne smeta, a poručuje i kako Zagrepčani u salon ne moraju doći samo na frizuru, šminku ili masažu.

– Svi mogu doći kod mene na iranski čaj. Obožavam ga piti s ljudima i družiti se, a zauzvrat tražim da me oni ispravljaju kada krivo izgovorim neku riječ na hrvatskom ili stoti put u danu pogriješim padež – kroz smijeh zaključuje simpatična Samane.