Otac mu je iz Hrvatske otišao u Urugvaj još kao dječak. Roditelji su ga s tetkom i tetom poslali u Urugvaj, iako je ostatak obitelji ostao u Slavoniji. No život tamo između dva svjetska rata nije bio nimalo lagan, tako da su ga poslali u potragu za boljim životom. Ipak, uvijek je u srcu nosio ljubav prema Hrvatskoj, a prenio ju je i na svoju djecu. Štoviše, jedan od njegovih sinova sada je kao umirovljenik stigao u Zagreb naučiti materinji jezik svoga oca.
Padeži, glagoli, vokabular...
Hugo Mandl jedan je, naime, od 28 polaznika Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture koju već 26 godina ljeti organiziraju Hrvatska matica iseljenika i Sveučilište u Zagrebu. Pohađaju je pripadnici dijaspore, djeca i unuci iseljenika koji žele naučiti više o domovini svojih predaka, ali i studenti koji su došli ovdje studirati te oni koji su ovdje pronašli ljubav. Ove su godine došli iz čak 17 zemalja svijeta, između ostalog Argentine, Australije, Čilea, Kanade, Rusije, SAD-a...
– Ovdje sam jer mi se Hrvatska jako sviđa, osjećam se kao kod kuće i mislim da imam neku posebnu povezanost s ovom zemljom. I ja i moja braća bili smo ovdje već nekoliko puta, posjetili smo obitelj koju imamo u Slavoniji, ali nikad do sada nisam imao priliku učiti jezik jer sam radio u Urugvaju. Sada kada sam otišao u mirovinu mogu si konačno ispuniti davnu želju i naučiti jezik, iako nije nimalo lagan – govori umirovljeni pripadnik zračnih vojnih snaga Urugvaja koji će iduća četiri tjedna provesti u školskim klupama učeći padeže, glagolska vremena, riječi... Hrvatski mu je za sada, kao i većini polaznika potpuno stran, zna tek nekoliko osnovnih pojmova, no ima veliku volju za učenjem te je spreman dobro “polomiti jezik“ kako bi se uskoro mogao sporazumijevati samostalno u Hrvatskoj. Isto cilj ima i Valentin Gabriel Galaz Gonzalez iz Čilea. Student arhitekture dobio je stipendiju svog Sveučilišta u glavnom gradu Santiagu kako bi došao u Hrvatsku, a odmah ga je oduševila zemlja i ljudi za koje kaže da su jako prijateljski raspoloženi prema strancima. Iako nema hrvatske korijene, ima jako puno poznanika u Čileu koji imaju te ga je zato zainteresirala.
Nije nimalo jednostavno
– Onima koji se prvi puta susreću s hrvatskim jako je teško, ali isto je i potomcima Hrvata koje su roditelji, bake i djedovi naučili neke osnovne izraze. Njima je dosta krivih pravila ušlo u uho i nekad je teže ispraviti, nego naučiti – objasnila je pak ravnateljica Hrvatske matice iseljenika Mirjana Ana-Maria Piskulić koja organizira školu.