-Jel' to onaj bus? Pravi? - pitali su se posljednjih dana prolaznici zastajkujući ispred zaključanih dvorišnih vrata kod kućnog broja 146 na Zagrebačkoj cesti.
Ograda je ovdje inače širom otvorena, no otkako je automehaničarskoj i restauratorskoj radionici Renumero povjereno da za nadolazeći INmusic festival "ušminka" autobus iz kultnoga filma Slobodana Šijana "Ko to tamo peva", ključ u bravi je za svaki slučaj okrenut.
Mora lijepo izgledati
–Ljudi stanu, čude se, propitkuju, pa kad doznaju da je to originalni autobus iz filma, za uspomenu fotografiraju – priča nam automehaničar Goran Mevlja.
Autobus mercedes koji je prije tri i pol desetljeća bio u "vlasništvu" firme Krstić i sin – konduktera kojeg je glumio Pavle Vuisić i njegovog priglupog sina Miška kojeg je utjelovio Aleksandar Berček – proizveden je 1952. godine. Nije u voznom stanju.
–Ovo je autobus sa šest cilindara. Benzinac. Moglo bi se njega osposobiti. Samo treba naručiti i dugo čekati ili po narudžbi izraditi dijelove – kaže Mevlja.
Možda će i proraditi, ali nekom drugom prilikom, kad to odluči vlasnik Jadran film. Za festival koji u ponedjeljak počinje na Jarunu bitno je da lijepo izgleda. Mevljin susjed i prijatelj Mario došao je u Renumero pomoći oko bojanja:
–Za cijeli autobus treba osam kilograma boje. Odabrali smo je u suradnji s kućom Auto Krešo – govori Goran Mevlja.
Peći nema, klupa ima
Uoči izlaska u javnost na autobusu su pokrpane gume. Otišle su, valjda, od dotrajalosti. Mevlja se smije i kaže da ovoga puta nisu stradale kao u filmu od noža, aludirajući na repliku starca koji je tražio da autobus plati prijelaz preko njegove njive, a kad su ga Krstići odbili, upomoć je pozvao djecu govoreći "buši, hahaha".
Unutrašnjost autobusa više nije kao na filmu – nema peći na drva koja je pokretala motor. No klupe na kojima su sjedili mladi Slavko Štimac, Neda Arnerić, Dragan Nikolić... ostale su iste. Isto je i vozačko sjedalo za kojim je sin Krstić nagazio po gasu kad mu je otac uzviknuo: "Vozi Miško".