Kad njih dvoje uđu u tramvaj, ekspresno se “raščisti gužva”

Rijetko kad imate priliku osjetiti se toliko nepoželjno kao kad uđete u tramvaj u pratnji Mile Vidović i Vlade Đurinca. Sjedala se automatski prazne, većina putnika izlijeće van, a ostali se počnu neugodno komešati. Tek nekoliko putnika kaže: “Hvala što se došli i raščistili gužvu pa konačno imamo kamo sjesti.” Njih su dvoje, naime, kontrolori ZET-a s kojima smo otišli na vožnju i uvjerili se kako izgleda jedan radni dan na poslu koji je za njih i 120 njihovih kolega svakodnevica.

Glume da spavaju

– Svi znaju što ljudi misle o nama, a u praksi je to još i gore. Stalno slušamo uvrede, putnici nam spominju i bližu i dalju rodbinu, a najgori su fizički napadi koji nisu rijetki. Bilo bi lakše kada bi ljudi shvatili da mi samo radimo svoj posao – govori ovo dvoje kontrolora za koje je upravo počeo najgori dio godine. Deveti mjesec, gužve, povratak s godišnjeg, početak nastave u školama i na fakultetima... Sve im to otežava rad, a najveći su problem upravo učenici i studenti iako imaju znatno jeftinije pokaze.

– Ne da im se nadoplatiti kartu pa odugovlače. No ne možemo im progledati kroz prste jer ćemo ih samo poticati na švercanje – kaže Mila Vidović, koja već 10 godina radi kao kontrolorka. Radni dan traje između sedam i osam sati, koje kontrolori provedu u vozilima. Imaju određen raspored u koja vozila idu, a ponekad prođu cijeli grad. Kako kažu, najproblematičnije su lokacije Vukovarska ulica i Žitnjak, a znatno je teže raditi u tramvaju nego u autobusu, gdje ljudi ipak imaju manje mogućnosti za švercanje.

– To je stalna pojava, uvijek je bilo onih koji ne žele platiti kartu – zaključuje Vlado Đurinec. Kontrolor je već 18 godina, ali nije primijetio porast ili smanjenje švercera. I dok neki priznaju da karte ne žele kupiti, bilo da im je to isplativije ili iz principa te bez pogovora plate kazne, puno su češći oni koji se pokušaju izvući uz brojne isprike. Među lošijima su one “ostao mi je novčanik doma“ i “nemam dokumente“.

– Kopaju po torbi gledajući u zrak i pokušavajući dobiti na vremenu pa zaključe da su izgubili kartu – prepričava Mila Vidović te dodaje da ima i kreativnih izgovora, a nekad ni sama ne može vjerovati koliko su si ljudi truda dali. Putnici se tako prave da spavaju, glume da ne govore hrvatski ili da razgovaraju na mobitel...

– Nema te tarife koja traje toliko da mi ne možemo čekati da prekinu izmišljeni razgovor. Već sve trikove znamo – ističu kontrolori.

Uzmu pokaz od bake

Velik je problem lažiranje karata ili vožnja s tuđom. Tako se često ljudi od 20-ak godina voze s kartama koje su registrirne na 80-godišnjake. Najvjerojatnije su ih uzeli od bake ili djeda koji imaju besplatan pokaz. Ipak, najgori su agresivni putnici koji odbijaju priznati da se švercaju i dati dokumente. Ponekad mora intervenirati i policija, a kontrolori napominju kako pokušavaju ne ulaziti u konflikte jer se onda situacija samo pogorša.

– Moramo to progutati, većinom se ne radi o jednom putniku, nego ih se skupi više. Vrlo rijetko netko stane na našu stranu, nikome ne smeta im što se netko šverca iako su drugi uredno platili kartu – govore kontrolori. Unatoč problemima, ZET mjesečno izda više od 2500 kazni, a 250 kuna mora se platiti u roku od osam dana. •