Kafić u koji se gosti guraju slušati dobre priče vrsnih autora

Danas i sutra jubilarni deseti put održat će se Spikigin u kafiću Norris. Na rubu grada kroz ovih deset večeri pametnog čavrljanja dogodilo se zapravo malo čudo.

– Mi smo prvi kafić nakon ulaza u grad, a zadnji prije izlaska iz grada! Tražili smo novi izričaj, da budemo drukčiji pa da u ovaj dio grada privučemo goste koji inače ne bi dolazili – kaže nam Laura Čubrilo, vlasnica Norris Cafea na Otoku pokraj Sloboštine.

– Upoznavši Krunu Lokotara, predložili smo nešto slično, neku vrstu storytellinga, ponukani njegovim Pričiginom koji je pokrenuo u Splitu, a što bi se trebalo nastaviti na stand up večeri koje smo imali. Upalilo je, dobili smo sa Spikiginom drukčiji profil, pravi urbani – kaže Čubrilo.

I kada se pogleda arhiva fotografija s devet događajnih Norrisovih večeri, dobiva se kulturni dijapazon kakav će se rijetko naći drugdje. Sutra je ovdje Borna Sor, a gosti su bili i Vlado Bulić, Emir Imamović Pirke, Mario Kovač, Boris Rašeta...

– Stigao je glas kako bi vlasnik kafića u Novom Zagrebu organizirao književne večeri. Ispalo je da je kafić u mojoj Sloboštini, s druge strane ceste! No, morao sam reći kako književni program nije baš neka opcija za Novi Zagreb, kao ni strip, to su teme za centar grada. Nakon što su mi rekli da stand-uperi redovito nastupaju u Norrisu, obećao sam smisliti nešto što je također performativ. Drugi dan sam došao sa zaokruženom idejom jer sam 10 godina konzultant i voditelj nekih večeri Pričigina – kaže Kruno Lokotar, pokretač Spikigina. Kaže kako goste bira po svojem znanju i poznavanju, no ne bježi i od preporuka.

– Od nemalog broja ljudi koje poznam, biram i obučavam za nastup one koji su dobri pripovjedači a da sam se u to prethodno uvjerio, kada su mi nesvjesno dobro ispripovijedali neku dobru priču. Onda se malo družimo, napravimo generalnu probu, program i iziđu na scenu. Prijam je jako dobar, a kazivači vrlo zadovoljni. Jedino je mjesta često premalo – kaže Lokotar ističući da postoje tri vrste publike: ona koja dolazi redovito na program, koja dolazi povremeno, neki i samo jednom, pa je neizvjesno hoće li se vratiti, te treći dio publike koji uvijek dolazi zbog izvođača, jer ipak ugošćavamo javne ličnosti.