Ima ih po cijelom svijetu. U Zagrebu ih živi još 14, a ispred Mimare su se okupila šestorica. To su maturanti I. muške realne gimnazije iz 1945. godine koji slave 65. obljetnicu mature. S odsutnima su se pozdravili telefonom. Koliko god mogu, ostaju u vezi.
Bili su najbolji sportaši, arhitekti, avijatičari, liječnici. Na maturu su izašla tri razreda. Na proslavi u restoranu Frankopan ostala su petorica: Mićo Mazuk, Hanibal Dundović, Čedomir Čurćić, Radoslav Škarica i Boris Ševčik.
- Kakve su to bile godine za odrastanje? - pitamo Čedu Čurćića, pilota i dugogodišnjeg zrakoplovnog dužnosnika.
- Grad je svako malo bio pod uzbunama, nastava se prekidala. Svejedno, ostajali bismo na sportskim terenima i bavili bismo se nekim sportom. Ja sam bio rukometni vratar - govori nam zrakoplovni veteran.
Gdje vam je razrednik? - pitamo ga.
- Ah, oni su se stalno mijenjali, kao i nastavnici. Tko bi ih sve popamtio! A ni oni nisu baš pamtili nas. O tome možda najbolje govori kako smo se snašli. Preko noći objavljeno je da na maturalnom ispitu moramo odgovarati na njemačkom jeziku. Jedan kolega nije znao njemački, ali je u njegovo ime maturu položio kolega koji ga je znao!
Evo,,,crvena brac\"ja cu vam reci: kako je STIPE MESIC dosao na vlast i sve vas anti-Hrvate u sve HR medije doveo.Opet vam je na umu komunizam i Jugoslavija,eto kako su maturirali.A ovi 1995? to vas nikada nije zanimalo i NE ZNATE!!!!!!!!!!!!!!!