Za računalima su od jutra do mraka jer je obaveza na fakultetima, iako su zatvoreni, više nego ikada. Mnogi od njih sami se uzdržavaju, a sad su ostali i bez posla, pa tako i bez prihoda kojima bi platili hranu i stanarinu. Pregledi kod liječnika su im, kao i većini, otkazani, a oni koji su "zaglavili" u Zagrebu jer se zbog ograničenog kretanja ne mogu vratiti kući, ovdje uglavnom i nemaju doktora opće prakse. Teško je studentima u ovim danima korone i potresa, a zbog toga što u karanteni nemaju gdje posuditi literaturu i umnožiti skripte, sad se uvelike raduju najavljenom otvaranju knjižnica i fotokopiraonica.
Potres je, pak, posebno pogodio bivše stanare Studentskog doma Cvjetno naselje, koji su se hitno morali iseliti kako bi se ondje smjestile obitelji koje su ostale bez krova nad glavom. Među njima je i Mladenka Vukšić, studentica treće godine Veterinarskog fakulteta, koja se nije mogla vratiti kući u Ljubuški jer prijevoza nije bilo. Nešto više od mjesec dana stoga je u 11. paviljonu Studentskog doma Stjepan Radić, gdje je dobila novu cimericu jer su ih izmiješali.
- A u sobici od četiri kvadrata su moje, cimeričine te stvari dvoje prethodnih stanara kojih trenutačno nema jer su uspjeli prije uvođenja mjera ograničavanja kretanja otići kući – opisuje Mladenka, dodajući kako je u domu na Savi poprilično pusto jer su ostali samo oni koji, poput nje, nisu imali izbora. U prolazima između paviljona može se vidjeti tek pokoji student s maskom, koje se nose tek kada treba izići izvan doma, budući da ih ondje ne koriste. Što se ostalog "pribora" za zaštitu od virusa tiče, imaju dezinfekcijska sredstva koje je osigurao Studentski centar, a nalaze se na ulazima u paviljone i linijama posluživanja hrane. Menze su i dalje, srećom, u normalnom pogonu, a praonica radi skraćeno, od 10 do 14 sati radnim danom.
Petra C., studentica Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta, pak, jedna je od onih koja je na vrijeme uspjela pobjeći kući u Novi Marof, no stvari su joj ostale "zaglavljene" u Cvjetnom.
- Preuzimanje je bila mukotrpna procedura. Prvo sam se trebala najaviti, zatim nabaviti propusnicu, a kad sam stigla u skladište, satima sam "kopala" kako bih ih pronašla jer su bile izmiješane s tuđim stvarima – govori Petra, koju muči i pitanje gdje će živjeti u Zagrebu kada počnu predavanja jer je stan kakav si može priuštiti usred semestra teško pronaći, a ne zna ima li za nju mjesta u domu. Hoće li se i kada vratiti u Cvjetno pitaju se i drugi iseljeni stanari, no u Studentskom centru (SC) ni sami još nemaju konkretan odgovor.
- Studentima se nudi mogućnost da dobiju smještaj u sklopu naših slobodnih kapaciteta u preostala tri doma. Kad, odnosno ukoliko bude moguće, stanari će se vratiti u Cvjetno naselje – poručuju iz SC-a.
Mnogi su studenti u doba korone ostali i bez poslova kojima su si pokrivali troškove života. A ako i pronađu nešto što bi se moglo raditi od kuće, kažu, pretrpani su fakultetskim obvezama jer ih je sada više nego ikada.
- Čini mi se kao da online nastava traje 24 sata, sedam dana u tjednu. Svjesna sam da je i profesorima teško i poštujem to, ali meni je stvarno dan od jutra do mraka ispunjen obavezama za faks – kaže Terezija Gerbus, studentica četvrte godine Filozofskog fakulteta. Usto, dodaje, svaki profesor ima svoj način rada, što je teško "pohvatati".
- Jedni pošalju zadatke i prezentacije pa mi sami odrađujemo gradivo, drugi nastavu održavaju preko platformi za konferencije poput Zooma i BigBlueButtona, a treći preko Skypea. Ima i onih koji se još uopće nisu izjasnili kako će nam zadaci za nadoknadu izgledati – ističe Terezija. I njoj je, kao i većini, naporno biti stalno za računalom, a svu literaturu mora čitati s plavog ekrana jer su kopiraonice i knjižnice zatvorene. No, od ponedjeljka, srećom, opet počinju raditi.
- S popuštanjem mjera imat ćemo osjećaj da se nam život vraća u normalu – raduje se Terezija, a slaže se i njezin dečko Kristijan Antolić, student pete godine Tehničkog veleučilišta. On trenutačno radi na diplomskom, a obrane i rokovi zasad su im odgođeni.
- Još se ne zna u kojem će se obliku održati. Čuo sam da će neki fakulteti možda organizirati online obrane pa ćemo vidjeti hoće li se i moj tome priključiti – govori Kristijan. Najviše od svega, zaključuju studenti, nedostaju im obitelji i prijatelji, a trenutačno bi, iako nikada nisu mislili da će to poželjeti, radije bili u dvorani za predavanje nego kod kuće.