Prošlo je točno 58 godina od stravičnog događaja koji se i dan danas s jezom prepričava u Zagrebu. Bila je to večer između nedjelje i ponedjeljka, s 25. na 26. listopada 1964. godine kada se podivljala Sava izlila iz korita i poplavila trećinu grada. Najveća šteta zabilježena je na Trešnjevci, u Trnju, na Pešćenici i u Novom Zagrebu. Pogubni vodostaj, koji je prelazio 510 centimetara, odnio je 17 života. Čak 40 tisuća stanovnika, od tadašnjih pola milijuna koliko ih je živjelo u Zagrebu, ostalo je bez krova nad glavom.
Večernjak prvi put 'stao'
Poplava je dotakla živote više od 180 tisuća ljudi koji su živjeli na području od 6000 hektara, a koje je bilo pod vodom. Naime, te su večeri prvo popustili nasipi na području Podsuseda i kod Jankomirskog mosta, aktivirale su se i podzemne vode, a uz rast vode došlo je do pucanja nasipa kod Veslačke ulice te prelijevanja nasipa između cestovnog mosta i ušća potoka Črnomerca. Od tuda se voda prelila po cijeloj Trešnjevci. Već idućeg jutra oboren je rekord iz 1933. kada je vodostaj bio oko 470 centimetara. Voda je poplavila područje dužine 14 kilometara i širine oko 4 kilometra.
Materijalna šteta jedne od najvećih katastrofa ikad zabilježenih u Zagrebu broji se u uništenih 10 tisuća uništenih stanova, više od 3000 gospodarskih zgrada, desecima trafostanica, oko 120 poduzeća i dva kilometara autoceste. Računica je iznosila oko 100 milijardi tadašnjih dinara. Grad je doslovno plivao, ljudi su se borili za svoje živote, ali i pokušali spasiti rasute komadiće njihove svakodnevice koju je uzdrmala Sava. Nažalost, uzbuna nije bila na vrijeme oglašena što je prouzročilo štete kakve Zagreb ne pamti.
O cijeloj situaciji pisao je i Večernji list, a zanimljivo je i da je 26. listopada bio prvi datum od kad je Večernjaka da on nije izašao na kioske. Izašao je dan kasnije, zajedno s Vjesnikom, prenoseći dramatične priče koje su uzdrmale grad u prvim trenucima katastrofe. Gotovo nevjerojatna je ona o ženi koja je, u trenutku kada se sa sugrađanima borila protiv praktički nezaustavljivih bujica i spašavala svoje dragocjenosti, dobila trudove.
-Noćnu tišinu prekidaju česti uzvici ljudi koji s tavana svojih kuća traže pomoć, jer je voda već doprla do njihovih stanova. Nije bilo dovoljno čamaca da se pritekne svima u pomoć, ali kad se začuo krik: 'Pomozite, ovdje je rodilja!', tri muškarca napustila su čamac koji je upućen na mjesto odakle su čuo vrisak. Bila je to Ana Horvat koja je prvi put u životu trebalo da postane majka. Bolovi su već započeli i trebalo ju je odvesti na sigurno mjesto. Njen sinčić ili kćerkica zaista će biti rođeni u najkritičnijem trenutku našeg grada. Zahvaljujući zalaganju članova Vatrogasne brigade koji su uložili krajnje napore da dođu do kuće odakle je tražena pomoć, buduća majka je unesena u čamac i otpremljena na sigurnije mjesto- pisalo je u broju Večernjaka koji je izašao 27. listopada.
Podsjetnik na poplave stoji i danas
U izdanjima is studenog 1964. puno se pisalo se i o humanitarnoj pomoći koja je pristizala u Zagreb, ali i o složnosti građana koji su potvrdili da u ovakvim katastrofama na površinu ispliva sva sila ljudske solidarnosti. Nju su uvelike pokazali studenti koji su spašavali ljude od bujica, ali i nosili hranu svojim kolegama koji su ostali zarobljeni u studentskim domovima.
-Nabrojiti sve što su studenti pružili svome gradu i njegovim postradalim stanovnicima i u najtežim trenucima nemoguće je. 1200 studenata Medicine i Stomatologije je danonoćno radilo u prihvatnim stanicama i sanitetskim ekipama pomagalo je pri cijepljenju stanovništva, kloriranju vode. Jedna grupa studenata (imena su nažalost ostala nepoznata) spasila je od bujice neprocjenjivo bogatstvo: čitavo skladište lijekova jedne apoteke na Trešnjevki. Studentice fakulteta političkih nauka čuvale su djecu u prihvatilištima. Studentice Više socijalne škole radile su u prihvatilištu Crvenog križa Trnja i Trešnjevke. Nema fakulteta ni više škole iz koje barem nekoliko studenata nije provelo noć i dan pomažući- piše u Zagrebačkim kronikama Večernjeg lista iz 10. studenog, a spominje se i što je sve potrebno kako bi se zbrinuli oni kojima je poplava oduzela krov nad glavom.
Zanimljivo je da su, na sličan način, kao što je to odrađeno nakon potresa koji je pogodio Zagreb u ožujku 2020., inspekcije vršile pregled kuća i stanova prilikom čega su označavani "X" oznakama različitih boja. Ako je kuća na sebi imala žuti "X", to je značilo da joj slijedi popravak. Kuće s crvenim "X" znakom pretrpjele su nepovratne posljedice poplave i bile su predviđene za rušenje. Žute oznake i danas se mogu vidjeti na nekima od starijih, preživjelih zgrada, poglavito na Trešnjevci.
Iza označenih zgrada koje i nose biljege iz te tragične jeseni stajala je poruka da se mora poraditi na sustavu obrane od poplava u Srednjem Posavlju. Odteretni kanal Sava- Odra dovršen je 1971. koji se aktivira kada nivo vode u Savi kod Jankomira prijeđe određenu granicu, preuzima ju i odvodi u slabo nastanjeno područje istočno od Velike Gorice. Povišeni su i nasipi, a ugrađena je i dodatna zaštita od povratnih voda na ušću potoka Vrapčaka u Savu. Nakon rekordnih kiša u srpnju 1989. godine, kao mjera opreza, izgrađene su i retencije na svim gradskim potocima, bliže izvorima, u brdskom dijelu grada.
Arhivu Večernjeg lista možete pretraživati OVDJE.
VIDEO Sava se izlila iz korita
Hrvatski se veli - PešČenica !!!