Da sad iziđete ispred zgrade, odaberete desetak prolaznika i pitate ih na što ih asocira zagrebački kvart Peščenica, vjerojatno bi vam svi rekli isto – na Željka Malnara i njegovu “Noćnu moru”, parodijsku emisiju u kojoj je prikazivao događaje iz Republike Peščenice i na jednog jedinog, Milana Bandića. Treće asocijacije nema. I dok je Željko Malnar u svojoj Republici stvorio Ševu, Bracu, legendu Cezara, Lakija, Anđu, Tarzana…, ona druga, nekad općina Peščenica, a danas gradska četvrt Peščenica-Žitnjak koja obuhvaća teritorij omeđen Heinzelovom, Zvonimirovom, Držićevom, Slavonskom avenijom i rijekom Savom te naselja Volovčicu, Ferenščicu, Borovje, Folku, Kozari Bok, Kozari putove, Vukomerec i Ivanju Reku stvorila je vječnog zagrebačkog gradonačelnika koji je upravo na Peščenici godinama gradio svoj kult ličnosti.
Stevo protiv Milana
Prvi “poguranac” mladom Hercegovcu s diplomom politologije dao je tadašnji predsjednik Skupštine općine Peščenica, ujedno član Saveza komunista Hrvatske Ivan Šikić, za poznanike gospon Šika. Bilo je to 1983. godine kada je Bandić, upravo zahvaljujući Šikiću, dobio posao općinskog referenta za ONO-DSZ (općenarodna obrana i društvena samozaštita). Nije to bio jednostavan pothvat pa je na temu imenovanja Bandića tada čak organiziran i partijski sastanak. Problem je nastao jer je Bandićev prethodnik na toj funkciji bio protiv toga da ga zamijeni, kako je govorio, Hercegovac ustaša.
Pogledajte video Ivana Šikića koji govori o Milanu Bandiću
– Došli na sastanak borci, omladinci, sindikat, partija. Ulazi i Stevo Kuprešanin u jednom trenutku, obukao čak i vojnu uniformu, skida šapku s glave i bez dobar dan kaže da dolazi sa sastanka na kojem se raspravljalo o hrvatskom nacionalizmu i kako je u porastu otkako su Dinamo i Cibona prvaci Jugoslavije. Bandić za to vrijeme stoji u kutu ko mali od kužine i šuti. I u jednom sam se trenutku odlučio suprotstaviti tim pritiscima i obraniti Bandića. Rezultat je bio da se Stevo ustao i otišao, a Bandić je postavljen na funkciju – prisjetio se Šikić koji i danas, dodaje, zahvaljuje Bogu da je bilo tako jer su zajedno, kaže, napravili čuda.
– Svim tim ljudima iz Kozari Boka, Kozari putova, Ivanje Reke..., naselja koja su činila i koja čine Peščenicu, napravili smo sve. Doveli im vodu, cestu, kanalizaciju, danas imaju i plin. Toga tada ničega nije bilo, a najzaslužniji za sve to je Milan Bandić. I ljudi s Peščenice to znaju i zato mu vjeruju. Mogu ljudi pričati o Milanu Bandiću što god žele, ali on je za grad i ljude Božji dar, a samom sebi najveći neprijatelj – kaže 87-godišnji Šikić, rođeni Ličanin.
Pogledajte video Bandića koji je na štakama došao na konferenciju za medije
Naravno, nije Bandić to sve napravio slučajno. S urođenom inteligencijom, lukav i snalažljiv, nije mu trebalo puno da poveže konce. Odnosno da shvati u kojem se okruženju nalazi i što od njega može sve dobiti.
Peščenica je oduvijek bila specifična po jednoj stvari. U njezinim je okvirima bila jaka industrijska zona, brojne tvornice koje su odlično radile, imale mnogo zaposlenika koji su tu dolazili raditi iz cijele Jugoslavije. Sve ju je to činilo jednom od bitnijih općina u Jugoslaviji.
Šikić tvrdi da je 1983. godine na Peščenici živjelo 54 tisuće stanovnika, a u isto vrijeme imala je i 63 tisuće zaposlenih koji su bili vezani na komitet na Peščenici, a ne po mjestu stanovanja. Tako da je sve to skupa, s obzirom na tadašnji ustroj SKH, značilo automatski i veliku koncentraciju partijskog kadra na jednom mjestu. Na svim razinama.
– Tu je bio TPK, INA, Geotehnika, Ghetaldus, Ledo, Zagrepčanka, Dukat, Badel... Pešča je zbog toga značila sve i diktirala je što će se događati u Zagrebu – tvrdi Šikić.
Zagrebački SDP-ovac Ivo Jelušić koji je i sam stvarao SDP u Zagrebu nakon prvih višestranačkih izbora kaže kako je točno da je Peščenica imala veliki utjecaj, ali i da priču ne treba preuveličavati. Odnosno, da treba dijeliti utjecaj Peščenice na razdoblje do višestranačkih izbora i na ono nakon toga.
– A nakon višestranačkih izbora došlo je do pomora u Partiji. Od 60-ak tisuća članova Saveza komunista malo ih je ostalo u SKH-SDP. Možda ih je bilo dvije-tri tisuće 1992. godine – kaže Jelušić koji je 1990. godine nakon što je odluka o likvidaciji radne zajednice stupila na snagu, kao i Milan Bandić, jer su obojica bili stručno-politički radnici, dobio u ruke radnu knjižicu i paktički ostao na cesti, bez posla.
– Tada nas nekolicina, po jedan u svakoj općini, krećemo od nule dizati stvar iz pepela. Bandić je bio zadužen za Peščenicu, Tonino Picula za Novi Zagreb, Slobodan Ljubičić za Trnje, a ja za Medveščak. Ivan Šiber bio je šef zagrebačke organizacije tada – kaže Jelušić i dodaje kako se SDP sve do polovice devedesetih malo pomalo dizao na noge. Išlo se, kaže, od čovjeka do čovjeka, radilo na organizaciji, a već u drugoj polovici devedesetih krenulo se i sa širenjem infrastrukture stvaranjem ogranaka. I do 2000. godine nije bilo ni jedne mjesne zajednice u kojoj nije svoju organizaciju imao i SDP, a nakon 2000. godine, kada Bandić pobjeđuje na izborima i postaje gradonačelnik Zagreba, SDP se širi i na ruralne dijelove i dobiva nove članove.
Neke se tada pogrdno nazivalo i “kanalizacijskim” članstvom jer su ulazili u stranku na obećanjima da će u kvartu dobiti kanalizaciju. A Bandić što bi obećao, najčešće bi, koristeći novostečene poluge moći, i ispunio. Pogotovo u ruralnim dijelovima cijeloga grada pa tako i Peščenice.
Mi smo si uvijek pomagali
Tko treba vodu, dobio bi vodu. Tko je trebao kanalizaciju, obećana bi mu bila kanalizacija. Ako je trebalo nadograditi školu, nadogradila bi se škola. Zauzvrat se trebalo samo učlaniti u SDP. Time se u to vrijeme trgovalo i danas dijelovi grada poput Kozari putova i Kozari Boka imaju sve. Išlo se, kažu dobro upućeni, i preko granice dobrog ukusa, ništa tu nije bilo temeljeno na vrijednostima.
– Naša vam je tajna uspjeha u međuljudskim odnosima. Mi smo se uvijek družili, pomagali jedni drugima, slagali se i zato i danas tvrdim da je Zoran Milanović ubio SDP kada je raspustio zagrebačku organizaciju s Bandićem na čelu. To mu je najgluplji potez jer je SDP bio SDP dok je Bandić bio u njemu – kaže Šikić.
U “zlatno doba”, od 2000. godine pa do otprilike 2015. godine organizacija SDP-a Peščenica bila je ozbiljna organizacija. Što se najbolje vidjelo na izborima, unatoč svim ideološkim raznolikostima njezina stanovništva. Kako je to izgledalo u praksi, prisjetio se Alen Čičak, zamjenik dugogodišnjeg šefa organizacije na Peščenici Dragana Vučića i jedan od rijetkih iz vodstva koji je nakon Bandićeva odlaska iz SDP-a ostao u stranci.
Leteći odredi
– U jednom smo trenutku nakon Sesveta bili najveća organizacija, a sigurno i najaktivnija u Zagrebu. Imali smo odličnu organizaciju i dobre ljude u ograncima koji su mogli povući, koji su bili prepozanti u svojim sredinama, znali ljude. Ljudi su nam u to doba pristupali sami, jako je malo bilo vrbovanja. Milan je radio velik dio posla, a imali smo i stalno nekakve akcije, tribine. Svaki je kvart imao svoj leteći odred koji je lijepio plakate, bacao letke u sandučiće… Za potrebe kampanje Peščenica je mogla u danu napuniti dva autobusa članova. Danas ne bi mogla dva automobila – kaže Čičak.
Bandić na sastanke nije dolazio pretjerano često, sve je koordinirao gospon Šika. Ali je zato stizao na sve fešte u “Dalmatinku” gdje se okupljala Šikićeva najuža ekipa. A kada bi društvo bilo nešto šire, išlo bi se u “Čingač”. U ta dva restorana SDP-ovci s Peščenice slavili su sve – od rođendana do rođenja djece, krštenja… I na sve je dolazio Bandić.
– SDP-ovi premijeri i ministri Peščenicu su zaobilazili. Osim za vrijeme kampanja, inače nisu tu dolazili. Zoran je bio možda na jednom ili dva sastanka, koliko pamtim. Zapravo, ekipa s Peščenice bila je etiketirana kao ona koja će odraditi posao, sve što treba, koja neće gunđati i tražiti sebi mjesta na listama za Sabor, Skupštinu, a na koju se možeš osloniti. Ibler je na Pešču uvijek gledao kao na bandićevce, a bilo je i nas nekoliko s karijerama koje su pak nazivali milanovićevcima jer nismo odražavali stanje u njihovim glavama. Struktura je općenito bila takva da ako imaš fakultet i ako ne slušaš sve što ti se kaže, odskočiš – kaže Čičak.
A to su bili rijetki izuzeci. To je vjerojatno i jedan od razloga zbog kojeg se na Peščenici uvijek delalo, ne i kadroviralo. Zapravo, izuzev Milana Bandića ta organizacija i nije dala neko viđenije ime u SDP-u.
Bivša ministrica Milanka Opačić na Peščenici se samo učlanila u SDP i više praktički nije ni viđena u stranačkim prostorijama, a ni sam Bandić u svom „leglu“ nije tražio najbliže suradnike za Grad. Izuzetak je Slavko Kojić, bivši dugogodišnji Bandićev pročelnik za financije.
Do 2005. godine Bandić je, naglašava Čičak, još i vjerovao u sve što je radio, da ljudima treba pomoći, dati im osnovne uvjete za život. Međutim, Bandić do 2005. i Bandić nakon 2005. godine, kada su počeli veliki infrastrukturni zahvati i kada je SDP upravljao svakom porom grada, kaže, nebo su i zemlja.
Danas Peščenica, točnije njezin ruralni dio, kao nekad za SDP, radi za Milana Bandića. Njegovim odlaskom iz SDP-a, odnosno izbacivanjem iz stranke, zajedno s njim odlazi i gotovo kompletan vrh zagrebačkog SDP-a.
Mnogi drugi, koji ostaju, Bandićevi su spavači. Dio njih pridružio mu se naknadno, nakon što je SDP-ovoj Vladi na čelu sa Zoranom Milanovićem istekao mandat, a jedan dio ostao je u SDP-u sve do danas, ali kad treba, slušat će Bandića.
Bero sjedio za tim stolom
– To je točno. Velik dio SDP-ovaca je pod našim utjecajem, vjeruje nama. Evo, tu gdje sjedite, sjedio je i Davor Bernardić kada se borio da postane šef SDP-a. Došao je ovdje zamoliti nas da mu pomognemo da pobijedi, da razgovaramo sa SDP-ovcima s Peščenice da upravo njemu daju glas.
Mi smo to za njega, kao prijatelja i super dečka, i napravili. Svima našima koji nisu članovi stranke Milan Bandić nego SDP-a rekli smo da glasuju za Beru.
On je stvarno rijetko pošten čovjek, jedinica mjere za poštenje, ali sad vidim da mu je najpametnije da ode u svoju struku, za politiku je antitalent – poručuje Šikić.
No, malo su se kasno sjetili jer, kako kaže jedan zagebački SDP-ovac, Bandiću je Bernardić bio najprihvatljiviji i kada je trebalo preuzeti zagrebački SDP kao što mu je bio najprihvatljiviji od svih kandidata kada je trebalo preuzeti nacionalni SDP.
– Za zagrebački je SDP sve krenulo nizbrdo 2013. godine kada je na vlast došla Berina ekipa. Naravno, dobrim dijelom uz Milanovu potporu.
Imali su infrastrukturu, a nitko za njih nije znao. I sad imamo što imamo. Jednog zastupnika u vijeću gradske četvrti, a nekad smo ih imali deset. Sad ih toliko ima Bandić – kaže Čičak.
Bandić je, priznaje, davao dodanu vrijednost. Ljudi koji nikada, kaže, ne bi zaokružili SDP na izborima u Zagrebu, zbog Bandića su to radili. Mogao je doprijeti do određenog segmenta ljudi do kojih ostali nisu mogli, do onih koji ne izlaze na izbore, koji su zadovoljni s onim što imaju. Zbog vjernika koji nisu desno orijentirani išao je na proštenja i bio krsni kum sto puta, prvi je shvatio vrijednost DVD-ova i KUD-ova. Doći na feštu DVD-a bio je prestiž, a Milan bi, kaže, došao s deset tisuća za dvije uniforme i svi bi bili sretni. Davao je i onima za koje je znao da nikada neće glasovati za SDP samo kako bi smanjio njihovu žestinu, da ne budu preglasni – objašnjava Čičak fenomen Bandić.
Za Ivana Šikića je Milan Bandić bio i ostao najmudriji hrvatski političar.
Bandić mi se mora ispričati
– Svi su drugi prema Bandiću naivni kao gliste. Zato i dandanas žalim što nije postao šef SDP-a. Ali on je prema sebi najveći nesposobnjaković. Za sve druge je, ponavljam, Božji dar – kaže Šikić koji već nekoliko dana s Bandićem ne razgovara.
Nakon 35 dugih godina, prijateljstvo je na kušnji, i to zbog dolaska Dragana Markovića Palme u Zagreb, upravo na Bandićev poziv.
– Došao sam mu u ured da mu kažem za jedan problem koji treba riješiti i da mu prigovorim za dolazak Palme koji mu nije trebao. U sobi je bio s četiri žene i čim sam otvorio usta počeo se derati na mene, glumio je frajera. Na to sam se ja ustao, rekao mu da u njegovu sobu više neću priviriti dok se ne ispriča i zalupio mu vratima. Oprostio sam mu, ali neću k njemu dok se ne ispriča – tvrdi Šikić.
Ne namjerava doći ni u “Skendericu” 22. studenoga, gostionicu u kojoj Milan Bandić tradicionalno već godinama slavi svoj rođendan, ne dobije li prije toga ispriku.
– Što da vam kažem. Okružio se ljudima koji mu nisu prijatelji. Prepošten je, vjeruje im. Volim ga, ali onog trenutka kada je prestao slušati razum i uho Peščenice sve je pošlo krivo – zaključuje gospon Šika.
Pogledajte “okršaj” Plenkovića i Bernardića u Saboru
..gradonačelnikovi,opismenite se..