Maksimirska cesta glavna je prometnica kvarta Maksimira. Kao smjer prvi put spominje se 1223. godine pod nazivom Velika cesta, tj. pod tim nazivom zabilježen je pravac koji je s istočne strane vodio u grad a kretao se smjerom današnje Maksimirske, Vlaške i Bakačeve ulice.
Trasirana je još u drugoj polovici 18. stoljeća kao put kočija prema Varaždinu, a zatim i kao pristup perivoju Maksimir, po kojemu je službeno dobila ime 1900. Počinjala je kao i danas, na Međašnjem trgu (tu je bila međa, granica grada, danas Kvaternikov trg).
Foto: Grgur Žučko/Pixsell
U 19. stoljeću uz nju su se počele graditi kuće, a potkraj stoljeća obrtnici i trgovci podižu manje kuće, koje su tijekom idućeg stoljeća zamijenile trokatnice i četverokatnice. Cestom je 1892. počeo voziti konjski tramvaj do okretišta pred ulaznim vratima parka Maksimira, što je tada bila krajnja istočna točka, a 1911. i električni tramvaj. Kao gradska cesta sagrađena je od Kvatrića do Svetica i Bukovačke ceste.
Na tom potezu, na broju 4, 1932./3. podignuta je modernistička stambena trokatnica prema projektu Mladena Kauzlarića i Stjepana Gomboša. Na sjevernoj i južnoj strani zgrade su s trgovinama u prizemlju i stanovima na katovima. Na sjevernoj strani, ograđena, s vrtom, nalazi se slobodno stojeća zgrada Schwarzova doma, danas objekt Hrvatske vojske. Na ovom potezu treba istaknuti i stambeni toranj Slavka Jelineka sagrađen 1978.
Širenje granica grada prema istoku možemo pratiti i kroz pomicanje mitnice koja se od Međašnjeg trga premješta na križanje Bukovačke i Maksimirske, a zatim postupno 1930-ih počinje se pomicati na sam kraj Maksimirske ceste. Maksimirska cesta nakon križanja s Bukovačkom dalje prolazi južnom granicom perivoja Maksimir i uz stadion Dinama te završava kod okretišta tramvaja u Dubravi.
>>Od blata do asfalta – u samo četiri godine Bukovac dobio novo lice