Zamjenica zagrebačkog gradonačelnika, Danijela Dolenec gostuje u studiju Večernjeg lista i odgovara na pitanja o sigurnosti i prevencijii nasilja u školama.
Kakva je situacija u OŠ Prečko, kako teče nastava u ova tri dana? Jako smo ponosni na njih, uspješno su krenuli u novo polugodište.
Ima li nekih izmjena u satnici, radi li se više na poticanju razgovora i zajedništva nego što se obrađuje gradivo? U svakom slučaju je početak polugodišta usmjeren na zacjeljivanje, to je svima prioritet. Razmišlja se i o nekim dodatnim zajedničkim aktivnostima i slučno. Grad i dalje održava sastanke s Vijeć roditelja, osluškuju se potrebe i zahtjevi. Krizni tim je i dalje u školi...za sad sve ide dobro.
Škola je dobila i dodatne dozvole za zapošljavanje nužnog stručnog kadra. Kada dolaze, koliko ih je i koji točno?
Inače škole u Hrvatskoj, pa tako i u Zagrebu imaju pravo na ekipiranje stručnih timova u kojima su obično pedagozi ili socijalni pedagozi, psiholozi. U ovoj školi je i ranije, ali na pola radnog vremena bio zaposlen logped i socijalni pedagog, sada je bio zahtjev da se zaposle na puno radno vrijeme. Škola nije imala zaposleng psihologa i to je bila važna zadaća svih nas. Odobrena su dva psihologa, jedan je krenuo s radom prvog dana novog polugodišta, to je bilo važno jer se u jednom trenutku krizni tim povlači i nakon toga smo napravili slijed pomoći. Centar za zdravlje mladih će imati takozvanu prioritetnu liniju za onu djecu koja će trebati psihološku pomoć, a Štampar će imati liniju za zaposlenike i roditelje.
Drugo polugoditšte krenulo je sa zaštitom zaštitara. Koliko ih je i koliko dugo će biti prisutni u školama? Kako sudjelujem i u radu povjerenstva nadležnog ministarstva za uvođenje mjera u škole, stav svih nas, i MUP-a i samih zaštitarskih tvrtki je bio da stavljanje zaštitara u škole nije dobro trajno rješenje. Grad je odlučio ponuditi svim osnovnim školama mogućnost zaštitarske službe jer je u drugo polugodište trebalo ući s novim protokoom o sigurnosti bez da su se nužno zaposlili novi članovi tehničkog osoblja i u preirodu u kojem Ministarstvo tek određuje taj nov profil koji će biti zaposlenik. Ideja je da zaštitar olakša organizaciju u ovom peridodu kada su škole preuzele nove obveze. Očekuje se da će novi zaposlenici biti u školama sa sljedećom školskom godinom. Proveden je pregovarački postupak, Grad je dogovorio tvrtke. Krajem tjedna ćemo održati sastanak s ravnateljima i čuti povratne informacije.
Početak je prošao i uz pojačanu ophodnju policije. Na to su mnogi roditelji jako dobro reagirali. Postoji li model ili želja da se i u budućnosti nastavi isto? Razgovarali smo o jednom alatu koji je bio dostupan i prije, mislim da se radilo o međuresornom sporazumu koji se zove Lokalni timovi. U slučaju velikih gradova, nekoliko je Lokalnih timova kroz cijeli grad. Ideja je da se na redovnim mjesečnim sastancima sastaju predstavnici MUP-a, škole i Ministarstva socijale i zdravstva i da se razmjenjuju inormacije na vrijeme i ojača prevencija. Ono što smo konkretno jučer razgovarali na Povjerenstvu je činjenica da su po novom Protokolu škole preuzele obvezu napraviti procjenu rizika i vlastiti Plan sigurnosti, bilo nam je važno da se to razjasni i tu će MUP biti od pomoći. Procjena rizika ovisi o tipu zgrade, dijelu grada...
Što se očekuje, kada će škole napraviti sve to? U Protokolu smo stavili obvezu da se procjena rizika napravi unutar tri mjeseca. To je prvi korak, tu se vodi računa o svim aspektima sigurnosti i podloga je za Plan sigurnosti. Dogovorili smo da će Povjerenstvo uz pomoć MUP-a i na prijedlog dati minimalne tehničke kriterije, to znači da li sve škole trebaju imati elektroničke brave, tihi alarm...Dakle, škole će implementirati, a mi ćemo preuzeti troškove.
Več je odrađeno nekoliko sastanaka tima u kojem sudjelujete, je li se napravila neka širina, funkcionira li to dobro? U prvom razdoblju, kada su se sastanci odvijali za vrijeme praznika, zadovoljna sam ozbiljnošću kojom su svi pristupili. Tu su udruge ravantelja srednjih i osnovnih škola, sindikati, MUP, tu je i Institut za društvena istraživanja....svi smo u prvoj fazi bili fokusirani na to da svatko riješi svoj dio odgovornosti. Ima tu još puno posla, ostvorila su se razna pitanja koja nisu bila žurna nego sistemska - mentalno zdravlj mladih, vršnjako nasilje, ekipiranost škola, međuresorna suradnja. Ima sada još par brzih zadataka, a to je pitanje nove osobe u školama. To je ocrtano, bit će osoba zadužena za sigurnost, ali postoje još neka pitanja. Na sastanku koji je za 2 tjedna dobit ćemo prvi prijedlog tog kurikuluma.
Sve školske ustanove se zaključavaju. To je u jednu ruku izazvalo osjećaj sigurnosti ipak, neki komentiraju da se od škola rade utvrde. Ranije su škole same odlučivale o tome hoće li se zaključavati. Kako vi to komentirate? Većina škola se zaključavala, naglasak je na tome bio jer nemaju sve škole ista tehnička rješenja. Ulaz u školu mora biti reguliran, u školi osim onih koji rade i učenika, nema što tko drugi biti. Ne vidim zašto bi škola u svakom trenutku trebala biti otvorena.
Mnogi su problematizirali što ako učenici zakasne, a škola je zaključana, moraju biti pušteni? Zaključana vrata nadzire djelatnik škole - domar, čistači, nastavnik koji tada nije na nastavi. Ako nisu na vrazima, moraju reagirati na zvono.
Spomenuli ste da se tek sada moraju ponuditi nova rješenja, u prvi plan staviti mentalno zdravlje učenika, ali i pitanje nasilje, kako međuvršnjačko tako i svakog drugog. U kojem smjeru Grad ide? Razmišljate li o učestalijim edukacijama nastavnika? Mi smo još 2023., potreseni događajem koji je bio u Beogradu, okupili tim u Gradu koji je počeo razmišljati o tome na koji način adresirati sustavno podršku školama vezano uz nasilje. Na kraju te godine smo sklopili sporazum s UNICEF-om i temeljem toga je UNICEF novelirao programe i nastavne materijale, nova istraživanja koja je Grad financirao pokazuju puno više nasilja u digitalnoj sferi, tako datreba razviti novi moful kako se ponašaju madi na internetu. Pilotiramo taj program u 7 zagrebačkih škola, nakon toga krećemo na još 20. Ideja je napraviti trajni program i da naša ustanova Luka Ritz koja već sad aradi s takvom djecom bude hub, kada se u školi događa nešto s čime se ne može škola nositi, bude tu.
Kako izgleda to u tih 7 škola? To su radionice. UNICEF-ov program je jedinstven jer se bavi svima koji su uključeni u školu. Sada se pilotiraju ti novelirani materijali, kroz radionice sa svim dionicima. Kada to završi, predstavit ćemo to javno prije nego ih lansiramo u ostalih 20 škola.
Imamo li dovoljno stručnjaka za to? Ideja je, i mislim da je to dobra stvar, da se ekspertiza prenese na ustanovu Luka Ritz kojoj je budžet povećan za 50 posto, otvorit ćemo još jednu podružnicu na zapadu grada, na Jarunu. Oni će biti mjesto trajne podrške.
U školama se potiče suradnja i razgovor svih sudionika, pa i roditelja. Imali smo slučajeva u kojima se vidi manjkavost sustava u međuresornoj suradnji. Zaknski okvir je dostupan, al škole kao da ne znaju reagirti....Puno je tu stvari, s jedne strane definitivno svi trendovi ukazuju na povećane oblike nekih vrsta međuvršnjačkog nasilja. Ova tema veže i temu inkluzije, želimo djecu s teškoćama što više uključivati u redovnu nastavu, a to znači da škole moraju imati više podrške za to. Jasno mi je da u nekim školama nisu bili ekipirani timovi, to su situacije koje su ranjivije, a drugdje imate stručni tim, a fali im specifičnih edukacija. Imamo izvrsnih škola, koje znaju odgovoriti na probleme i mi ćemo u svom aranžmanu organizirati da oni timovi koji rade najbolje prenose iskustvo na ostale. Mislim da je teško na škole stavljati stalno nove zadaće, a ne dati im alate za to.
Definirani termini dolazaka roditelja na infromacije, roditeljske sastanke i slično, sprečavaju jedan drugi problem, a to je utjecaj ili pritisak na nastavnike. Da. Ovo je dobar trenutak da osnažimo školu i malo podvučemo crtu.
Sama ideja da zivote i zdravlje svoje djece dam nekome transrodnom , rodno neutralnom paraderu koji usput nema djece a ni ikakvog radnog ili zivotnog isustva mi je zastrasujuca