Povikati “mir u sudnici” i isprobati “vrući” stolac iz kojeg suci odlučuju hoće li nekoga poslati iza rešetaka ili pak sjesti na osuđeničku klupu imali su prilike svi koji su jučer došli na zagrebački Županijski sud. U povodu Europskog dana pravosuđa, naime, sud je otvorio vrata zainteresiranim sugrađanima, studentima i školarcima.
Godine? Od 44 do 70
– Prvi sam put na sudu i moram priznati da sam se, dok sam sjedila u stolcu suca, osjećala baš moćno. Odmalena mi je san postati odvjetnica i nadam se da ću u tome i uspjeti. Svi mi kažu da mi taj posao “leži” jer znam argumentirati stvari i dobro se svađam – kroz smijeh je kazala 17-godišnja maturantica Lana Petranović iz Privatne sportske i jezične gimnazije Franjo Bučar. Dok su neki tek iz puke znatiželje željeli vidjeti kako izgledaju prostorije suda, nekoliko je posjetitelja došlo kako bi se požalilo na svoje pravne procese i neučinkovitost sudstva. Osim organiziranog posjeta srednje škole, do podne je na Dan otvorenih vrata suda stiglo tek petero građana. Ipak, i to je bolja brojka od prošlogodišnje, kad je u razgledavanju bio tek jedan čovjek. Zanimljivo je i kako Dan otvorenih vrata nije iskoristio nijedan student prava.
Zamjenik predsjednika suda Dražen Jakovina posjetiteljima je ispričao zanimljive crtice o Županijskom sudu. Najmlađa sutkinja s kaznenog odjela, primjerice, ima 44 godine, a najstariji sudac istrage uskoro će u mirovinu jer će navršiti 70.
Dobivali i naknadu za ogrjev
– Zgrada u kojoj se nalazimo izgrađena je još 1890., a između dva svjetska rata djelovala je kao Sudbeni stol. Nakon Drugog svjetskog rata tu je bio Okružni sud, a 1994. promijenili smo naziv u Županijski. Budući da smo prostorno ograničeni, građanski suci i danas neke spise rješavaju kod kuće, a dok je djelovao Okružni sud, za rad od kuće dobivali su i naknadu za ogrjev – rekao je sudac Jakovina, koji nam je priznao da je odlučio upisati Pravni fakultet jer mu nije išla matematika. Njegova kolegica, sutkinja Kaznenog odjela drugog stupnja Lidija Vidjak otkrila je, pak, da joj je najteži dio posla onaj vezan uz rokove.
– Teško je kada dobijete veliki spis, a vezani ste rokovima i u kratkom vremenu morate odlučiti hoće li netko biti lišen slobode – kazala je sutkinja Vidjak i dodala da njoj i kolegama kroz izvanraspravno vijeće godišnje prođe oko 2500 predmeta, a još 1000-2000 čine žalbe na presudu. Za razliku od kolega istražnih sudaca – kroz smijeh je rekla – njoj dosad nitko od okrivljenika nije pobjegao kroz prozor.