Bodibilderi mišiće ne izgrađuju nužno kilogramima piletine, posnog sira i tunjevine. Dokaz su Ivana Rukavina i Mislav Skrepnik, par na čijim su tanjurima mrkva, slanutak, tofu... Njihova je životna filozofija da je snaga u bilju, a upravo pod tim sloganom održava se ovogodišnji 9. ZeGeVege festival. Organizatori, Prijatelji životinja, izabrali su Ivanu i Mislava za zaštitna lica plakata za ZeGeVege, koji će 2. i 3. rujna Jelačić-plac ispuniti sa stotinjak štandova izlagača iz zemlje i inozemstva.
Bogatstvo prirode
Fokus je festivala na veganskoj prehrani, čije pozitivne strane svojom formom i fit izgledom prezentiraju upravo Ivana i Mislav. Oni će prvoga dana manifestacije održati i predavanje o važnosti biljne prehrane i njenom utjecaju na sport. Mislav svoje znanje potkrepljuje certifikatom instruktora fitnessa, dok je Ivana nutricionistica biljne prehrane. Osim što se veseli ZeGeVege festu, početkom rujna obilježit će i prvu vegansku obljetnicu.
A koliko je bogatstvo prirode, svakodnevno pokazuju fotografijama svojih jela na Facebook stranici Snaga bilja, koju zajedno vode. Kada Ivana za ručak servira pljeskavice od slanutka, leće i kelja, ratatouille od tikvica i patlidžana s umakom od badema, brzo ogladne i zagriženi mesojedi. Mislav priznaje kako je ona zadužena za obroke, a on uživa u kušanju njenih specijaliteta.
Ne, nije to luksuz
– “Veganizirala” je razne tradicionalne recepte poput sarme, bureka, punjenih paprika i pita. Okus je gotovo isti, a puno je zdravije i humanije – kaže Mislav priznajući kako uz tako vrsnu kuharicu uopće nije problem biti vegan. Najčešće se u paru upute i u teretanu. Mislav se nedavno odlučio na izazov tijekom kojeg iz tjedna u tjedan fotografijama svog tijela pokazuje napredak kojem uvelike doprinosi veganska prehrana. Skepticima koji smatraju kako je veganska ili općenito zdrava prehrana za one dubljeg džepa poručuju kako se njihovi obroci cjenovno ne razlikuju puno od mesnih.
– Još nisam naišla na pakiranje leće, slanutka, graha, riže ili prosa koji su skuplji od kilograma mesa. A od pakiranja neke žitarice može se napraviti više kvalitativno i kvantitativno vrijednih obroka – kaže Ivana ističući kako s tako balansiranim objedima nema potrebe za dodacima prehrani.•
Da bi kupili kvalitetno i što zdravije uzgojeno povrće, morate na tržnicu. Ako radite s pravom na pola sata pauze i udaljeni od najbliže tržnice više od 15 minuta, nemate vremena za kupnju. Povrće morate kupovati u voćarnama gdje su cijene ipak više. Nadalje, da bi spremali raznolike i ukusne obroke trebate i vremena za pranje, čišćenje, rezanje, ribanje i pripremu obroka. Ako dolazite doma oko 16.30 ili 17 sati i trebate spremiti večeru te ručak koji nosite na posao - u koliko sati se stignete tuširati, prošetati, vježbati, popričati s ukućanima i družiti se, pospremiti......O čemu govorimo? Nije stvar samo u cijeni nečega nego i drugim mogućnostima koje ljudi koji rade od 7, 7,30 ili 8 sati do 15 ili 15.30, 16 sati, putuju doma cca 45 minuta - nemaju. Imate li možda prijedlog kako nabavljati i kuhati kao vi?