U organizaciji Centra za kulturu Novi Zagreb u samostanu Zlatá Koruna kraj Češkog Krumlova, od 12. travnja – 8. lipnja izlaže mlada hrvatska magistrica grafike Marija Kokeza Roginić. Autorica se predstavlja recentnim grafičkim opusom sa svoja tri grafička ciklusa – Metamorfoze, Acqua alta, Mirisni plodovi duše. Marija Kokeza Roginić rođena je 3. 12. 1988. godine u Zagrebu, gdje je završila grafički odjel na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna (2004. - 2007.).
Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu magistrirala je grafiku u klasi prof. Nevenke Arbanas (2007. - 2012.). Do sada je izlagala na nekoliko skupnih izložbi, te sudjelovala na više likovnih kolonija.
„...izvoran sadržajni doseg Marijinih grafika ne krije se u neobvezujućoj interpretaciji, već u konkretnim tehničkim i oblikovnim ostvarenjima. Ta ostvarenja obiluju suptilnim rješenjima proizašlima iz vješta i senzibilna rukovanja sredstvima grafičkog izraza. Ako sintaksa vizualnog jezika kojim se služi i jest elementarna (dvojni slog pozitiva i negativa), njen je likovni govor raznolik i istančan, prepun razgovjetnih znakova na mikro-razini izvedbe. Bogati registar rastera i tekstura vješto je usmjeren ka funkcionalnim rješenjima, u kojima naizgled plošni likovi posjeduju voluminoznost postignutu variranjem tvrdoće odnosno mekoće njihova obrisa. Lišeni boje, Marijini grafički listovi u mnogome sugeriraju voluminoznost, prije svega stupnjevitim nijansama crno-bijela spektra, potvrđujući time misao Odilona Redona o crnoj kao kraljici sviju boja, budući da ih sve sadrži i sublimira u sebi. A kada se boje laća (Mirisni plodovi duše), tada je njena uporaba odmjerena i lapidarna, s izgrađenim osjećajem za osjetilne aspekte probranih valera. U tim primjerima oblikovni slog još je više reduciran, prepuštajući boji noseću izražajnu ulogu. Rabeći raskošne mogućnosti tehnika kojima se služi (redom: suha igla, aquatinta, reservage, zrnčanje karborundumom, visoki tisak (plastična folija), tehnike struganja, mezzotinte i punkciranja), Marija Kokeza Roginić stvara nepretenciozna djela koja posjeduju visoku razinu likovne pismenosti, domišljenu ideju i sposobnost dohvaćanja zahtjevnih tema. Kloneći se površnih i proizvoljnih rješenja, ona svoje povjerenje poklanja „neposrednom uzbuđenju u stvaralačkom činu“, svojom se voljom na taj način lišavajući vanlikovnog angažmana i anegdotalne naracije. Takav stvaralački odabir neminovno znači izbor zahtjevnijeg usmjerenja na putu osobnog i umjetničkog razvoja. Putu koji – otpočet prvom samostalnom izložbom – postavlja pred autoricu visoka očekivanja, no istom donosi i plodna obećanja.“ Iz predgovora - Jagor Bučan