Kao gljive poslije kiše niču biciklisti u prometu poslije zime. Neki među njima, rijetki na žalost, opremljeni su biciklističko-sigurnosnom opremom od glave do pete: uključena i prednja i stražnja svjetla, reflektirajući prsluk, kaciga, biciklistički žmigavci (dizanje lijeve ili desne ruke), vožnja po kolniku, ni slučajno po pločniku...
Sve je odgovorno, po redu i zakonu, ali dogodi se da biciklist opet nastrada zbog nepažnje vozača automobila. Koliko god pojedini sudionici prometa bili savjesni, oni u prometu ionako sudjeluje tek pedeset posto, a druga polovica otpada na one koji prometuju pedalu o pedalu ili retrovizor o retrovizor s njima. Jednostavno, vlastita prometna sigurnost ne ovisi toliko o našem uzornom ponašanju i slijepom poštivanju pravila, koliko o suradnji s drugim sudionicima prometa.
Dolaskom ljepših dana, opasnosti, na žalost, nisu pošteđeni ni motociklisti, koji su također jedva dočekali toplije vrijeme i ceste bez poledice. Međutim, izgleda da vozači četverokotačnih limenih ljubimaca najčešće previđaju vozače dvokotačnih, a da bi se to spriječilo, odgovornost se treba poveća(va)ti dvosmjerno. Prometna kultura (a ne samo prometna) u nas je takva da je uobičajeno, štoviše, očekuje se da se slabiji uklanjaju jačima. Biciklisti očekuju da im se na putu sklanjaju pješaci, vozači motornih vozila isto očekuju od biciklista i tako se nađemo u začaranom krugu u kojemu je samo jedan ishod izgledan – netko će nastradati.
I dok se biciklisti žale na lošu infrastrukturu, trebali bi, dok teže boljoj, biti sretni i sa sadašnjom, ali i naučiti voziti po njoj u skladu s pravilima. Točnije, prije svega, trebali bi zaboraviti na vožnju bez ruku na volanu ili vožnju koja više podsjeća na slalom među pješacima nego na civiliziranu vožnju. Vozači automobila bi, pak, trebali shvatiti da dolaskom proljeća možda prolaze problemi s neočišćenim cestama, ali dolaze oni veći – biciklisti i gužve na kolnicima zbog kojih su u igri i tuđi životi.
Stoka bezobrazna treba otići u dućan i kupiti prednja i stražnja svjetla, neku večer sam ih nabrojao bar petoricu na cesti, a jedan mi je neosvijetljen preletio preko zebre...... postavio sam kameru na šajbu, kad ga pregazim ( iako pazim) da ne odem u zatvor.... ali, tko ima svjetla, ok... njega ne nazivam stokom....