Povratak Slobodana Ljubičića na čelo Zagrebačkog holdinga zločesti bi cinici opisali kao povratak na mjesto zločina. Naime, iako Ljubičićev poslodavac Milan Bandić s pozicije zagrebačkog gradonačelnika – a time i “vlasnika” te gradske komunalne tvrtke – grmi da je za katastrofalno stanje u Holdingu kriv danas već bivši predsjednik uprave Ivo Čović, i letimičan uvid u Holdingove poslovne knjige otkriva da je Bandićeva tvrdnja daleko od istine. Jednostavno, stanje danas nije bitno lošije nego što je to bilo u kolovozu 2008. kada je Ljubičić morao napustiti Holding, odnosno kada je na njegovo mjesto došao SDP-ov Ivo Čović, čovjek od povjerenja šefa stranke Zorana Milanovića. Zagrebački je gradonačelnik u pravu samo kada tvrdi da je stanje dramatično, ali novinari na takvo stanje upozoravaju još od prijelaza 2007. na 2008. kada je postalo jasno da gradonačelnik uz svesrdnu pomoć tadašnjeg šefa uprave Ljubičića tu tvrtku tjera u loše, nepotrebne i prerizične poslove te da Holding s tom dvojicom za “volanom” srlja prema rubu litice.
– U posljednje četiri godine politički je zaposleno, putem telefona, dvije tisuće osoba pa će se morati povući radikalni potezi jer će inače biti upitna sudbina svih 13 i pol tisuća zaposlenika – tvrdi gradonačelnik. Dodao je da će iz Holdinga morati otići 20 posto zaposlenih ili će se svima morati smanjiti plaće za 20 posto.
Uprava: Bandić se malo zaletio
Iako nam predsjednik uprave Slobodan Ljubičić nije želio službeno odgovoriti na pitanje hoće li poslušati svojeg gazdu i podijeliti više od dvije tisuće otkaza, iz nove uprave Holdinga neslužbeno doznajemo da se Bandić “malo zaletio” i da “neće biti moguće u kratkom roku znatnije smanjiti broj zaposlenika”.
Bandić će morati detaljnije objasniti, da ne kažemo dokazati, tvrdnje da je Čović po političkoj liniji zaposlio dvije tisuće ljudi jer, prema službenim podacima o poslovanju Zagrebačkog holdinga od 2006. do 2012. godine – na temelju kojih će zastupnici Gradske skupštine u petak 30. srpnja raspravljati o budućnosti te tvrtke – broj zaposlenih na kraju 2012. otprilike je isti kao i 2008. kada je Ivo Čović postao šef Holdinga ili 2006. kada je Holding oformljen.
Krajem 2012. u Holdingu je bilo zaposleno 11.620 radnika, 2008. ih je bio 11.880, a 2006. godine 11.656.
No, to ne znači da je Čović “svetac”, jer je u zagrebačkim novinarskim i političkim krugovima općepoznato da je Holdingova Direkcija, koju je on osnovao, dobrim dijelom samo drugo ime za utočište u kojem se zbrinjavaju zaslužni stranački kadrovi drugog i trećeg ešalona te prijatelji i prijateljice utjecajnih zagrebačkih SDP-ovaca, ali, doduše u manjoj mjeri, i SDP-ovih koalicijskih partnera. Holdingova je Direkcija od 2009. do 2012. godine “nabujala” od nule do 203 zaposlenika i nema sumnje da je to veliki grijeh Ive Čovića. Iako je Bandić javno rekao da će najuriti kompletnu Direkciju, iz nove uprave doznajemo da to ipak neće biti moguće. – Za razliku od danas već bivših članova uprave koji će nakon smjene odletjeti iz Zagrebačkog holdinga, u Direkciji ćemo otkaze dati samo onima kojima to iz formalno-pravnih razloga možemo. Nažalost, mnoge od otkaza štiti dobro sročen ugovor – kaže naš izvor iz Holdinga.
No, gradonačelnik je u pravu – iako bi i sam na tu temu mogao napisati poduži esej – kada između Zagrebačkog holdinga i političkog zapošljavanja stavlja znak jednakosti.
Tako je rođeni Sinjanin Ivo Čović po dolasku na čelo Holdinga za svog glasnogovornika angažirao Dušana Viru, još jednog Sinjanina, a nedugo potom u upravi Holdinga osvanuo je i Branimir Delić. Pogađate, i on se sasvim slučajno rodio u Sinju, kao što je i sasvim slučajno u bio direktor Sektora za informatiku i telekomunikacije u HEP-u – državnoj tvrtki kojoj je neko vrijeme na čelu, opet sasvim slučajno, bio Ivo Čović.
U upravi Holdinga od 2010. do prije neki dan zbrinuta je bila i nekoć utjecajna zagrebačka HNS-ovka Alenka Košiša Čičin-Šain te njezina prijateljica iz SDP-a – jedno vrijeme formalna (od 2002. do 2005.), ali ne i stvarna gradonačelnica Zagreba – Vlasta Pavić, koja je u upravi Holdinga bila od 2006. i tako će biti upamćena kao jedina koja je preživjela pad Ljubičića i dolazak Čovića.
A sada bi bio red da pozornost posvetimo i Bandićevim “stručnjacima” koji su u Holding dolazili po političkoj liniji. Tako je Bandić uhljebljenjima u Holdingu neutralizirao jednog po jednog ondašnjeg oporbenog zastupnika u Gradskoj skupštini. Nekadašnji HSP-ovac, a potom nezavisni zastupnik Pero Kovačević glasno je grmio protiv Bandića da bi u jednom trenutku bez ikakvih problema prihvatio njegov poziv da postane pomoćnik šefa uprave za pravne poslove. Dok je Kovačević još tu i tamo znao “graknuti”, tadašnji DC-ovac Joško Morić potpuno je zašutio nakon što mu je Bandić namjestio posao savjetnika za sigurnost u Holdingu. Na sličan način neutraliziran je i tadašnji HNS-ovac Stipe Tojčić. Članica uprave Slobodana Ljubičića bila je njegova ali i Bandićeva prijateljica Lidija Tomić, koju je iz uprave i s mjesta šefice odjela za javnu nabavu izbacio Ivo Čović čim je došao u Holding. Pomogao je Bandić i nekadašnjem čelniku ksenofobne strančice Samostalnost i napredak Nenadu Ivankoviću kada mu je zamrla politička karijera temeljena na “siru i vrhnju”. Zbrinuo ga je na mjestu pomoćnika direktora Holdingove podružnice Robni terminali.
Povratak Slobodana Ljubičića ujedno je i veliki “come back” Ivana Tolića koji je opet postao član uprave Holdinga, a vjeruje se da će ponovno sjesti i u fotelju direktora ZET-a te time i formalno postati drugi najmoćniji čovjek u Holdingu. Spomenimo za kraj poglavlja o uhljebljenjima i bizaran slučaj Josipa Brčića Baje koji je samo zato što je Bandić često kupovao u njegovoj mesnici svojedobno postao pomoćnik direktora Tržnica Zagreb!
I kako nakon svega toga vjerovati Bandiću da će baš on u suradnji s Ljubičićem napraviti reda u kadroviranju? Kako vjerovati Slobodanu Ljubičiću da će do kraja godine konsolidirati Holdingove financije?
Doduše, Ljubičićev plan da do Nove godine konsolidira financije pomalo i plaši jer neodoljivo podsjeća na operacije iz 2007. godine, a koje su dugoročno upropastile Holdingove financije.
Tada je gradski proračun bio “probušen” pa je Ljubičićev Holding od Bandićeva Grada kupio dva, poslije će se pokazati, potpuno nepotrebna zemljišta – Gredelj i Zagrepčanku – za ukupno 891 milijun kuna. Sada Ljubičić ponovno “kombinira” s ta dva zemljišta. Ideja mu je sljedeća: Holding će s Gradom sklopiti ugovor o prodaji zemljišta za ukupno milijardu kuna, a Grad bi taj novac trebao vratiti Holdingu u deset godina – godišnje sto milijuna. No, kako svi znamo da Grad taj novac nema, Ljubičić će s tako potpisanim ugovorom otići bankarima, prodati im potraživanja od Grada i odmah “na ruke” dobiti milijardu kuna. Novac banci, zajedno s Gradom, planira vratiti u 10 godina, a očekuje da će mu bankari dati milijardu kuna po kamati od samo šest posto! Slična operacija već je u tijeku sa stanovima u Sopnici – Ljubičić od banaka planira skupiti 600 milijuna kuna. Tako bi kratkoročne obveze smanjio sa 3,3 milijarde na podnošljivih 1,7 milijardi kuna.
Ali sve je to prelijevanje iz šupljeg u prazno. Svjesni su toga i u upravi Holdinga pa, pod pritiskom bankara koji im postavljaju upravo takve uvjete za daljnje financiranje, rade plan smanjenja broja radnika i rezanja troškova za zaposlene.
Sve to vjerojatno ne bi bilo potrebno da su se gradonačelnik Milan Bandić i predsjednik uprave Slobodan Ljubičić ponašali racionalnije u svom prvom mandatu (od osnivanja Holdinga 2006. do kolovoza 2008.). U tom razdoblju povukli su čitav niz poteza koji sada guše tvrtku. Gradnja Sopnice (trošak 2,5 milijardi kuna), nabava 140 tramvaja i 214 autobusa (gotovo tri milijarde), prodaja 300 milijuna eura vrijednih obveznica na Londonskoj burzi u srpnju 2007. godine od čega su samo mrvice završile u gradnji i obnovi vodovoda, kanalizacije i plinske infrastrukture, dok su većinu novca progutale proračunske rupe, dovršetak Sopnice, rate kredita...
Koliko je za trenutačno stanje u Holdingu kriva Ljubičićeva, a koliko Čovićeva ekipa, prosudite sami. Reći ćemo vam samo da je Holding 2008. godine (kraj prvog Ljubičićeva mandata) ukupno bio dužan 8,325 milijardi kuna, a da je dug na kraju 2012. godine (zadnja godina Čovićeva mandata) iznosio 9,263 milijarde kuna.
Hrabri potezi, a ne mešetarenje
I zaključno, ako zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i njegov financijski “genije” Slobodan Ljubičić zaista žele ozdraviti Holding, morat će povući puno hrabrije poteze od mešetarenja dugom.
Morat će demontirati Holding, drastično smanjiti troškove za zaposlene te umjesto mešetarenja zemljištima napokon početi graditi komunalnu infrastrukturu, kako bi unaprijedili i pojeftinili usluge koje pružaju Zagrepčanima.
Dakle, baviti se onim čine se Holding trebao baviti od prvog dana. Uostalom, Bandić je rekao da osniva Holding zato što će spajanjem svih gradskih poduzeća u jednu tvrtku usluge biti bolje i jeftinije te da će “u četiri godine uštedjeti jedan gradski proračun”. Dakle – pet milijardi kuna. Umjesto toga u sedam i pol godina spiskana su dva proračuna. Nagomilan je dug od devet milijardi kuna.