“Na žlicu” se navukli i studenti, poslovnjaci, majke s djecom...

Pojedi nešto žlicom – omiljeni savjet baka, čini se, prihvaća sve veći broj Zagrepčana koji najdražim jelom proglašavaju upravo variva. Okrepu u obliku punog tanjura ukusnog cušpajza odabrat će mnogi, bilo zimi ili ljeti, a godišnjem će dobu tek eventualno prilagoditi okus. Grah i kobasica tako će popularniji biti zimi, dok će se ljeti gurmani odlučiti na kombinaciju, primjerice, slanutka, patlidžana i tikvica.

Sjećanja na najbolje

Da Zagrepčani sve više vole variva, svjesni su postali i ugostitelji, koji na svoje jelovnike dodaju različite kombinacije jela “na žlicu”, a i sami priznaju – upravo su cušpajzi ono što goste mami u njihove lokale.

– Ječam i divlja riža, crveni grah i kukuruz, cvjetača i grašak, heljda i tikvice, kelj s crvenom bundevom – nabrajaju u zalogajnici “Koykan” u Gundulićevoj što se od variva može pojesti kod njih. Upitani koji je cušpajz najbolji, odgovaraju da njihovi gosti vole sve. A dolaze im, kažu, studenti, umirovljenici, poslovni ljudi, majke s djecom. Pravila nema ni u restoranu “Ognjište Šuman” na Malešnici, koji u dnevnoj ponudi obvezno imaju grah s kobasicom.

– Što ćemo kad ljudi to vole. Jedno je to od jela koje se na jelovniku nalazi baš svaki dan, a i naručuje se baš svakodnevno – kaže Petar Šuman, vlasnik restorana, te dodaje kako je, osim što je cušpajz jedno od najboljih i najukusnijih jela od kojeg se čovjek “baš može zasititi”, jedan od razloga za njegov odabir – cijena. Iz tog razloga u “Ognjištu Šuman”, kaže, dobro ide i varivo od raštike, ali i fileki te gulaši. Dvadeset, dvadeset pet, eventualno trideset kuna, kažu Zagrepčani, spremni su platiti tanjur variva.

– Najbolji cušpajz ikad skuhan bio vam je onaj u “Palmeti” u Petrinjskoj. Ili kako smo mi znali reći, kod Voje. On je bio vlasnik, a cušpajze je kuhala njegova žena Štefica. Ali kakvi su to bili cušpajzi, ni mama tako ne kuha – samo riječi hvale za bračni par imao je Mirko Savić iz centra grada, koji, otkad je “Palmeta” zatvorena, na varivo ode, kaže, u “Mrkvicu” u Jurišićevoj.

Nije “hrana siromaha”

Varivo od piletine, slanutka, grah, a i razni gulaši jušna su jela iz tog restorana s domaćom kuhinjom. – Idu variva kao luda, kako ne bi kad su fina – kažu u “Mrkvici”, ali i ispred nje, gdje smo sreli prijatelje Dragu Žebića i Pavla Markotića. Cušpajz, objasnili su nam simpatični umirovljenici, danas više nije “hrana siromaha”.

– Prije vam je to tako bilo. Najjeftinije je majci s desetero djece bilo uzeti graha iz vrta i pri njegovu kuhanju ubaciti jednu kobasicu “za šmek” – objasnili su te dodali kako bi danas ljudi najviše voljeli da po grah mogu u vrt.