Nikad nije krio da je fasciniran Rimom, a posebice impresivnom brojkom od gotovo 250 fontana u talijanskoj metropoli, ali i Bečom koji mu je često uzor te inspiracija kada je riječ o prostornom uređenju.
No čini se da se gradonačelnik Milan Bandić nije sjetio ugledati na ta dva grada kada je riječ o dostupnosti pitke vode na javnim površinama. Kultura ispijanja vode iz fontana u Zagrebu gotovo uopće ne postoji iako je Hrvatska po bogatstvu vode treća u Europi. Dijelom je za to kriva praktički nepostojeća infrastruktura.
Jednostavna nadogradnja
Osim onih najvećih koje su turistička atrakcija i kulturna baština, gotovo svaka fontana u Rimu ima “pipu” na kojoj se voda može popiti ili natočiti u bočicu. Pored fontana često stoje i snalažljivi ulični prodavači koji za jedan euro prodaju boce s vodom koje su upravo tamo napunili. Iako su mnogi turisti isprava sumnjičavi, posebice oni koji dolaze iz zemalja u kojima je pitka voda iz slavine znanstvena fantastika, svi se oduševe kad probaju hladnu, čistu i ukusnu vodu, a činjenica da dolazi iz fontane je zapravo atrakcija.
No po primjer dobre iskorištenosti fontane ne treba ići skroz do Italije, već je i Velika Onofrijeva česma u Dubrovniku pravi hit baš zbog toga što turistima nudi osvježenje u vrućim ljetnim danima. Zašto tako ne bi bilo i u Zagrebu, pita se građanska platforma 1postozagrad koja kao najveći propust navodi najpoznatiji zagrebački izvor vode – Manduševac.
– On se tijekom povijesti mijenjao, ali je njegova uloga uvijek bila ista. To je bilo mjesto gdje se pije voda, no kod zadnje obnove učinjen je ogroman propust i ta najpoznatija zagrebačka česma svedena je na ukrasni zdenac, čime je Manduševac lišen svoje stoljetne uloge. Kroz jednostavnu nadogradnju to treba ispraviti kako bi vodu opet bilo moguće i okusiti, a ne samo gledati. Glavni trg svakako bi trebao nuditi takav komunalni, javnozdravstveni i civilizacijski standard, ali i poštovati vlastitu tradiciju – ističe Saša Šimpraga, voditelj platforme 1postozagrad koja već dugo upozorava na činjenicu da je Zagreb grad koji leži na pitkoj vodi.
A pitka voda iz fontana uistinu bi mogla biti pravi hit jer osim Manduševca, tu je i poznata česma na Cvjetnom trgu u blizini štandova s cvijećem, jedna je skrivena i na Dolcu, na Zrinjevcu se nalazi omiljeni francek Zagi kojim bi turisti zasigurno bili oduševljeni kada bi znali čemu služi, a malo tko zna da se i uz sam Glavni kolodvor nalazi jedna od najstarijih uređenih česmi. A to je samo u najužem centru grada!
Mobilni izvori
No iz platforme 1postozagrad upozoravaju da čak i česme koje postoje i koje imaju dugu tradiciju, poput one na Cvjetnom trgu, nisu adekvatno uređene.
Slavine bi trebale biti na boljoj visini da se ljudi ne moraju saginjati, pipe bi trebale biti tako oblikovane da se bez problema može napuniti boca, a sve moderne fontane za piće danas imaju i izdvojene dijelove za kućne ljubimce.
Također, baš zbog turista koji ne znaju da je voda iz fontana u Zagrebu pitka, bilo bi nužno postaviti odgovarajuće natpise. Tako je to učinio i Beč koji je pokrenuo program pod nazivom “Pijte vodu”, a hvale se kako njihovim građanima i turistima u vrućim danima osvježenje pruža čak 900 fontana za piće s izvorskom vodom iz Alpa. Iskoristili su to i kao turistički mamac.
– Vrhunska kvaliteta nije slučajnost, Beč godišnje ulaže 50 milijuna eura u vodovodnu mrežu i još 15 milijuna eura za zaštitu izvora – poručuju iz Beča gdje su počeli postavljati i mobilne fontane za piće tamo gdje ih nedostaje, odnosno gdje nema klasičnih “starinskih” fontana. Riječ je o čeličnom stupu visokom tri metra koji se povezuje s hidrantom, a takvih je po Beču postavljeno već desetak te se svi mogu pronaći na interaktivnoj karti izvora.
dynamozg = dinamozguz