Nekada su ovdje bile močvare i povrtnjaci biskupa, danas je biser parkovne arhitekture

Najljepši je u jesen kada kiše, hladnoća i studeni vjetar oboje njegove krošnje bojama koje mu najbolje pristaju, žutom, zlatnom, tamno crvenom... Drugi tvrde kako je još ljepši u proljeće kada mu travnjake prekrije sag satkan od jaglaca, šafrana, tratinčica i procvatu krošnje raskošnih magnolija... Bilo da njime šećete u jesen, zimu, proljeće ili ljeto, nema sumnje da je park Ribnjak, smješten uz bedeme zagrebačke katedrale, biser zagrebačke parkovne arhitekture. 

Iako od njemu nema puno zapisa do kasnog srednjeg vijeka, arheološki nalazi pokazuju da je bio naseljen u antičkim vremenima. Na prostoru Ribnjaka otkriven je kovani rimski novac i nadgrobna stela koja datira iz 2. stoljeća.

"Bogovima Manima (dušama pokojnika) Luciju Egnatuleju Florentinu, Lucijevu sinu, tridesetogodišnjaku, dao je načiniti otac", piše na steli. 

Na Ribnjaku je 2014. postavljena njena replika, a uz nju u parku se nalaze još dvije statue, "Stid" (ili "Brijunski akt") Antuna Augustinčića postavljen 1954. te deset godina kasnije i spomenik Ivanu Goranu Kovačiću koji je izradio Vojin Bakić. Iako je bilo planova da se u Ribnjaku naprvi i park skulptura, ta ideja do sad nije zaživjela. 

Prije no što je postao park, Ribnjak je bio močvarište, a potom i jarak s vodom koji je štitio Kaptol i zagrebačku prvostolnicu. U vrijeme turske opasnosti krajem 15 i početkom 16. stoljeća kada je Kaptol dobio svoje zidine, na Ribnjaku su se nalazili vodeni opkopi s mostovima koji su služili u obrambene svrhe. Nakon toga, opkopi su postali biskupski ribnjaci, no ondašnje se stanovništvo više puta tijekom 17. i 18. stoljeća obratilo gradu s molbom da se uklone jer su se ljeti pretvarali u blatne lokve iz kojih su se širile bolesti. 

Želju im je ispunio zagrebački biskup Aleksandar Alagović. U Zagreb je stigao iz Slovačke i prvo je bio kanonik, potom prepozit zagrebačkog Kaptola, a 1830. papa ga je postavio za zagrebačkog biskupa. Čim je izabran, primio se posla uređenja biskupskog dvora i okolice u što je spadao i Ribnjak. 

Biskup Alagović namjeravao je isušiti ribnjake koji su bili izvor zaraze te urediti perivoj. Zadaću je povjerio upravitelju lovišta grofa Batthyanya u Velikoj Kaniži, Leopoldu Klinspöglu koji je na mjestu ribnjaka uredio krajobraz po uzoru na tada popularne engleske parkove. Ribnjak sa sredine 19. stoljeća sastojao se od tri jezera koje su povezivali mostovi, na umjetnim brežuljcima raslo je egzotično bilje, a završavao je velikim slapom. Imao je polujavni karakter, običnom puku bio je dozvoljen prolaz, a oni imućniji imali su pristup čitavom parku, dok su se na sjevernoj strani nalazili povrtnjaci biskupa i lokalnog stanovništva. 

Međutim, nakon smrti biskupa Alagovića 1837. Ribnjak se zapušta. Do 1850. nestaju jezerca, putovi su zarasli, a najniže, treće jezerce tek je zagađena kaljuža. Novi izgled sličan današnjem i novo ime Nadbiskupski perivoj, kako se do tad Ribnjak zvao, dobit će nakon Drugog svjetskog rata. 

Projekt uređenja Ribnjaka povjeren je 1949. uglednom vrtnom arhitektu Zvonimiru Fröhlichu, koji je, kako piše povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević,  s izuzetnom pažnjom i poštovanjem nastojao rehabilitirati pejzažne karakteristike parka: očistio je proplanke i zaravanke, otvorio zagubljene vizure, obnovio putiće i staze, probio vodotokove, uredio mostiće, postavio klupe, a novi, sjeverni dio parka, dotad prepušten kanonicima za kuhinjske vrtove, koncipirao posve u osloncu na povijesni perivoj. Novi su sadržaj dječje igralište na povišenu  i zgrada sagrađena uza sam kaptolski zid i gotovo sakrivena, namijenjena prvotno edukaciji, a kasnije i zabavnim sadržajima. Na sjevernom ulazu uređena je velika cvjetna rondela, jedina u parku.

Danas perivoj podjednako obožavaju šetači pasa čiji ljubimci veselo trčkaraju proplencima, roditelji s malom djecom koja se igraju u nedavno uređenom dječjem igralištu, zaljubljenici u prirodu, šetači, džogeri...

Noću su se u parku nekoć skupljali pripadnici raznih supkultura. Metalci, reperi, pankeri i skinsi ovdje su dolazili tulumariti, svirati gitare, a izlazilo se i u klub Purgeraj. Subkulturnu eru Ribnjaka prekinuo je 15. ožujka 2008. tragičan incident u kojem je na smrt izboden 18-godišnji Frane Despić. Mlađarija se od tada još uvijek skuplja u parku, no u puno manjem opsegu jer parkom patrolira policija i tjera društvo s klupica. 

Svoj poseban život Ribnjak dobije ljeti kada se ovdje održavaju brojne manifestacije. Glavni tulum povorke ponosa Zagreb Pride zadnjih je godina preseljen ovdje, a čitavo ljeto na livadama Ribnjaka traje i festival ArtPark koji privlači brojne posjetitelje. 

Gledajući unatrag, piše dalje Snješka Knežević, na možda neveselu povijest tog parka, ne bi ipak trebalo kriti zadovoljstvo njegovim sadašnjim stanjem ni potvrđenom funkcijom. Proširen mu je obuhvat, očuvana izvorna topografska obilježja, reljef i tlocrt, održava se znatni dio starih stabala, njeguju nova, a nije nestala ni senzacija vode, danas oličena vodotokovima koji znaju nabujati do potoka i stvoriti mala jezerca, blistava oka na mekim travnatim sagovima koje vole žalosne vrbe i trska. 

Pregledan je sa svih strana, a u njegovu drugom planu razastire se silueta Kaptola s vitkim tornjevima katedrale i zbijenim nizom baroknih kanoničkih kurija, na još intaktnom obrambenom zidu. U njemu se čuju sva kaptolska zvona – dnevna, svečana i žalobna, kao oduvijek, u njemu bruji grad, prigušen krošnjama i grmljem. Kao nijedan drugi zagrebački javni park, on je zasićen poviješću, bremenit memorijom i rastvoren sadašnjem životu.  

Bilo bi lijepo oživjeti uspomenu na darežljivog i osjećajnog biskupa Alagovića kakvim obilježjem ili spomenikom, u ime zahvalnosti za blagodat koju je podario građanima i gradu svojim parkom. U očekivanju takve kulturne i samorazumljive geste, na njega i perivoj kakav je bio za njegova života u kratkotrajnom buktaju podsjeća priroda svakog proljeća, kad se travnjaci pretvaraju u bijeloljubičasti sag, kasnije prošaran žutim jezgrama, s tisućama šafrana, jaglaca, tratinčica, jetrenki i šumarica, čiju je krhku ljepotu obožavao bidermajer.