Mišljenja su podijeljena, barem što se prodavača tiče. Kupci su, s druge strane, zadovoljni novim radnim vremenom zagrebačkih placeva. Od prošlog tjedna, podsjetimo, pet najvećih tržnica, Dolac, Kvaternikov trg, Trešnjevački plac, Jarun i Utrina, od ponedjeljka do petka umjesto do 14 rade do 16 sati, subotom do 15, a nedjeljom je vrijeme zatvaranja pomaknuto s 13 na 14 sati pa smo ih obišli kako bismo ispitali kakva je popodnevna "kupoprodajna situacija".
Kad će ručak biti gotov?
Većina je prodavača na tržnici na Kvatriću i nakon 14 sati na svojim pultovima nudila svježe proljetno povrće poput rotkvice ili mladog i medvjeđeg luka, a ponegdje su i mirisale prve jagode. Bilo je i dosta kupaca, uglavnom umirovljenika u popodnevnom špancirungu.
– Novo radno vrijeme mi je super. U mirovini sam pa mogu dulje spavati, popiti kavu pa se tek onda prošetati do tržnice – govori Zdenka Bauer. Kumice, međutim, ne dijele oduševljenje.
– Ako radimo ovak' dugo, kad budemo brali – pita se jedna od prodavačica dok njezine susjede potvrdno kimaju glavom. Staro radno vrijeme, objašnjavaju, omogućavalo im je da nakon što sve prodaju, odu kući i u vrt te naberu povrća za idući dan.
– A novo pogoduje prekupcima i velikim proizvođačima, nama malima to se ne isplati – govore kumice uglas. Slaže se i Magdalena Hržić, prodavačica na štandu proizvođača jaja Lukač. Ona nam pak kaže da su tržnice onima koji rade dulje obećali smanjiti cijenu zakupa lokala, međutim, to se još nije dogodilo.
– Dulje radno vrijeme manje-više nikome se ne isplati i većina nas je bila protiv. Zato svi zapravo očekujemo da se vrati na staro – ističe, dok drugi prodavači napominju kako namjeravaju biti na Kvatriću do 15 sati, a potom otići.
Otužan prizor zatekli smo na Dolcu, na koji smo došli oko 14.30 sati. Na gornjem dijelu tržnice radila je samo suvenirnica i pultovi uvoznika na južnoj strani placa, a od domaćih proizvođača svoje je povrće i agrume nudila jedino Zlata iz Podstrane.
– Pozdravljam novo radno vrijeme. Tko želi raditi, neka radi. Budući da sam iz Dalmacije, ionako moram prespavati u Zagrebu pa ću ostati do tri i po'. Dok vratim vagu i skupim suncobran, bit će četiri. Bolje da sam ovdje nego da sjedim kući i gledam televiziju – govori Zlata.
– Ma kome ćeš prodat', Zlato? I kada će taj ručak biti gotov ako kupe sastojke u četiri? Pakiraj se i odi kući – dobacuje joj susjeda koja je svoje proizvode već pospremila. Ona pak smatra da je sve ovo uvod u poskupljenje najma pultova, a što se tiče kupaca, i na Dolcu su posebice umirovljenici zadovoljni novim radnim vremenom.
– Volim kasnije ići na plac, to mi paše. Kupila sam klementine, sutra idem kod Jasne, ona ima najbolje jabuke – kaže Tanja.
Nezadovoljni su i na Trešnjevačkom placu, ali iz sasvim drugih razloga. Ondje smo oko 15 sati zatekli petnaestak prodavača. Novo radno vrijeme pozdravljaju, no i dalje su, kažu, zakinuti jer je Trešnjevačka tržnica prije lockdowna radila do 17 sati.
– Dobro je da su vratili na četiri sata, no ljudi su se odvikli jer već dvije godine radimo do dva i treba vremena da im se vrati navika – objašnjava Đurđica Đurinić, dugogodišnja prodavačica s Trešnjevke. Dolac i Kvatrić, dodaje, uvijek su radili do 14 sati pa se ritam tržnica prilagodio tome.
– Nije stvar u tome da netko mora tu biti do četiri sata, ali oni koji žele, dobro je da imaju tu mogućnost. U pola sedam ujutro na tržnici ionako nema nikoga. A od lockdowna su nas u 14 sati već čistači tjerali – govori ona.
Tek poneki kupac šetao se među klupama na Trešnjevačkom placu. Žurnim korakom približila nam se mlada ekonomistica Ana.
– Imate li poriluk? – upitala je Đurđicu.
– Nemam, ali ima susjeda – odgovara joj pokazujući prema obližnjoj klupi prepunoj različite zelenjave. Ani novo radno vrijeme itekako odgovara, kaže nam.
– Sad nakon posla mogu na omiljeni plac – ističe.
Možda krene s jagodama
Na novozagrebačkoj tržnici Utrina oko 15 sati gotovo sve je prazno. Prodavači su pokupili svoje proizvode, a klupe prekrili plavim vrećama i pripremili ih za sljedeći dan.
– Staro je radno vrijeme bilo bolje – govori Dragica dok se sprema ići kući jer već sat vremena, objašnjava, nitko nije došao na tržnicu. Ljudi su se, dodaje, naučili na to da šoping ondje obave maksimalno do jedan.
– Ako imaš OPG, kod kuće također trebaš nešto napraviti, primjerice pripremiti se za sutra. Ovdje stojimo i čekamo, a nema nikoga – kaže Dragica. Ipak, smatra da bi subotom mogla ostati dulje na tržnici, a sličan plan ima i Velimir Pisnjak.
– Imamo posla doma, nećemo ništa postići time što radimo nekoliko sati dulje, pogotovo ljeti, kada se mora raditi na polju. Voće i povrće treba zaliti, obrati, pripremiti za sljedeći dan, a ako radimo do četiri, nećemo stići kući prije pet – napominje.
Sličan prizor zatekli smo oko 15.30 sati na tržnici na Jarunu. Kupaca ni "od korova", plave vreće na pultovima u unutarnjem dijelu te gole klupe na vanjskom. Ondje je jedino Danko Bučić iz Opuzena.
– Ma nema posla ni do dvi ure, a kamoli do četiri. Možda će biti bolje kada krene jagoda, a onda i trešnja, lubenica... Prije korone znali smo "uloviti" one koji idu s posla, pa i raditi do osam navečer, ali svi su na to zaboravili i treba ih ponovno naviknuti – zaključuje Danko. •