Nema tko to nije jeo. Nema. Rubeljevi ćevapi bili su originalni hrvatski brend fast fooda. Danas, svaka čast hamburgerima, pizzama i kebabima, tako nečeg u gradu više nema, ćevapa s nogu za 20 minuta. Bit će opet. Ivan Rubelj odlučio je oživiti svoj nekadašnji biznis.
– Točno je i odmah ću reći: radim to iz inata – rekao nam je kralj ćevapa u svojem lokalu na tržnici Dubrava. Prošla je ta priča tužno.
Poklonio biznis bratu
– Poklonio sam biznis pokojnom bratu 1997. godine. Kao novog partnera preporučio sam Zlatka Milovca koji nam je iz Banje Luke nabavljao lepinje. Meni je odlično išao biznis s tekstilom, držao sam marke poput S. Olivera, Scotch&Sode, išlo je odlično, ćevapi su u tom trenutku ipak bili previše. Mojim su novcem proširili posao, na što sam ja ostvarivao simboličnu naknadu. Do 2006. toliko su se proširili da im više nisam trebao pa su se od mene nastojali odvojiti. Novac su mi ipak vratili. Otvorio sam u Poreču, i to nažalost na dan pogibije vatrogasaca na Kornatima, Ruby Grill, no nisam znao da su oni to ime zaštitili. Morao sam ga promijeniti u Ruby Come Back. Svejedno, nakon niza neugodnosti i podvala zaključio sam da to ipak nije lokacija za mene pa sam lokal zatvorio – prisjeća se Ivan Rubelj.
– Milovac je mislio kako će zarađivati više i opravdati investiciju. To nije potrebno, pogotovo jer nema smisla štedjeti na zadovoljstvu kupaca – govori o kraju velikog ćevapskog lanca. Lokal otvoren 1. ožujka daleko je od onoga što je nekada bio poznati Rubelj Grill. Začetnik tvrtke koja je prvi ćevap prodala još 1982. sjaj tvrtki želi vratiti nudeći franšize.
– Za sada odaziv nije prevelik, no i ne čudim se. Uvjeti su strogi jer, kao i prije, meso za moje ćevape mora biti najkvalitetnije. Gledam i prema obali gdje smo ljetos napravili odličan rezultat – kaže Rubelj. Prodaju mesa pokrenuo je još u listopadu 2015. godine.
Ćevap ispred kebaba
Nabavlja ga isključivo od tri kvalitetna domaća dobavljača. Teško je, kaže, jer je država sustavno uništila seljaka.
– Dok budem mogao, nabavljat ću takvo meso. Nemoguće je dobro meso nabaviti za 18 kuna po kilogramu kako neki tvrde. Trgovački lanci nude mljeveno meso pod meso za ćevape, što nikako nije isto. Cijena od devet do 15 kuna govori da to ne može biti kvalitetno. Moje meso nikako ne može biti ispod 28 kuna – kaže Rubelj. Uz meso radi i lepinje u vlastitoj pekari.
– Očekujem povećanje prometa od 200 i 300 posto u sljedećoj godini. Kebab? Nema kvalitetnog kebaba u nas, sve je to najlošije meso, domaće svakako nije. Prvi sam u Zagrebu počeo raditi kebab, no nije se u prodaji mogao mjeriti s ćevapima. Moj je rođak u Marićevu prolazu imao sreću jer ima isto prezime pa mu posao ide odlično – govori zagrebački kralj ćevapa.
u pristojnim novinama iznad ovakvog članka piše "plaćeni oglas".