Prašina se diže, radnici tačkama odvoze šutu, a bager razgrće otpadni građevinski materijal koji je "oguljen" s triju paviljona unutar kompleksa Agronomskog fakulteta. Posve gole ostale su zgrade iz 1933., 1936. i 1947. pa je Agronomija među prvim fakultetima koji su krenuli u konstrukcijsku i cjelovitu obnovu nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa. Početkom srpnja, podsjetimo, u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici uručena su 42 ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za obnovu infrastrukture 24 visokoškolske i znanstvene ustanove u ukupnom iznosu nešto većem od dvije milijarde kuna. A zasad su Agronomski, Fakultet političkih znanosti te Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije jedina tri fakulteta na kojima su započeli konstrukcijski radovi.

Predavanja će se preseliti

– Izvana je izgledalo gotovo kao da su zgrade netaknute, ali unutra su zidovi kompletno popucali. Između pojedinih ureda bile su i rupe u zidu. Srećom, prije desetak godina zgrade smo obnovili. Da to nismo napravili, rekli su nam da bi potres sve urušio – govori dekan Agronomskog fakulteta prof. dr. sc. Ivica Kisić, s kojim smo bili u obilasku radova tijekom prvog "Jutra na Agronomiji", događaja na kojem je predstavljen rad i djelovanje fakulteta. Tako su, među ostalim, ponudili i proizvode koji nastaju od ruke studenata pod mentorskim palicama profesora.

Kušati su se mogla kuhana kokošja jaja, čiji su žutanjci različito obojani zahvaljujući različitim dodacima hrani za nesilice na Zavodu za hranidbu životinja; kobasice, svježe i sušene koje su pripremili studenti u sklopu izvannastavnih aktivnosti Istraživačke grupe za preradu mesa. Bilo je tu i nekoliko vrsta sireva kao i meda iz košnica pokusnog pčelinjaka AFZ-a. Pčelinjak služi svojoj svrsi još iz doba biskupa Haulika, a zaštićeno je kulturno dobro upisano u Registar nepokretnih spomenika kulture RH. U košarama je stajalo i različito povrće i voće ubrano na pokušalištima Zavoda za povrćarstvo i Zavoda za voćarstvo. A uz grožđe moglo se probati i jedno od šest vrsta vina koje studenti proizvode uz nadzor svojih profesora u neposrednoj blizini fakulteta, u Jazbini.

Obnova je počela 4. srpnja, a paviljon 1 iz 1933. godine, dodaje, prvo moraju učvrstiti jer temelja nema pa tek onda mogu krenuti s ostalim. Kako bi se uopće moglo početi s radovima, iselili su 200 zaposlenika koji trenutačno rade u drugim zgradama, prostorijama koje dosad nisu imale namjenu jer su prokišnjavala krovišta ili nisu bile prikladne za urede.

– Država nam je dala dvije mogućnosti: da unajmimo zgrade ili da pokušamo obnoviti ove koji su na zemljištu fakulteta. Krenuli smo u kompletnu obnovu zahvaljujući primarno Ministarstvu znanosti i obrazovanja i razumijevanju Sveučilišta u Zagrebu. Prostore koje privodimo svrsi nismo koristili već od 10 do 20 godina – govori Kisić.

Tako su nekadašnju konjušnicu pretvorili u zdanje namješteno modernim uredima i senzoričkim laboratorijem gdje će se, dodaje prodekanica za znanost i infrastrukturu izv. prof. dr. sc. Klaudija Carović-Stanko, provoditi razna ocjenjivanja hrane, a dobili su i novu učionicu za nastavu. Budući da nova akademska godina uskoro počinje i da su ostali bez tri zgrade, studenti će morati dijeliti prostorije s Fakultetom šumarstva i drvne tehnologije, a moguće je i da se predavanja odulje do kasnih sati. Online nastave, dodaje Kisić, za sada neće biti. Obnova je financirana sredstvima Fonda solidarnosti Europske unije, vrijednost radova je oko 72,2 milijuna kuna, a predviđeno trajanje je 11 mjeseci.

Radovi su jučer počeli i na Fakultetu političkih znanosti, gdje je svečano izvršena primopredaja i potpisan ugovor o početku cjelovite konstrukcijske obnove zgrade u Lepušićevoj 6. Vrijedni su 90 milijuna kuna, od čega će se dio financirati iz europskog Fonda solidarnosti, dio iz Nacionalnog programa za oporavak i otpornost, a u dijelu troškova sudjeluje i sam FPZG. Obnova će trajati 18 mjeseci, odnosno do zimskog semestra 2024. godine.

– Najveću štetu na glavnom stubištu već smo sanirali, no zgrada je generalno dotrajala i nefunkcionalna, a u potresu su popucali svi zidovi. Konstrukcijska otpornost ne odgovara suvremenim građevinskim standardima, stoga obnova uključuje unutarnje preuređenje, kao i uređenje sustava hlađenja i grijanja kojim ćemo postići uštede i do 50 posto – objašnjava Andrija Henjak, dekan Fakulteta političkih znanosti.

Kada obnova završi, dodaje, fakultet se više neće grijati na plin nego na struju i solarne panele koji će se postaviti na krovu Lepušićeve. I prostor će se, kaže, bolje iskoristiti pa će studentima na raspolaganju nakon obnove biti dodatnih 700 kvadrata, a ugrađuje se i nova mreža instalacija. Ovo je prvi put u 70 godina otkako se FPZG uselio u zgradu gdje se nekoć nalazilo prenoćište za radnike okolnih tvornica da se poduzima ovako temeljit rekonstrukcijski zahvat. A dok budu trajali radovi, fakultet je preseljen na Iblerov trg, u zgradu Importanne galerije.

Ojačat će se i temelji

– Malo smo se stisnuli, no kada se vratimo u Lepušićevu, imat ćemo prostora i za proširenje studijskih sadržaja – ističe Henjak, koji je i zahvalio stručnim suradnicima koji su pomagali u pripremi projekta, mahom bivšim studentima FPZG-a koji su, kaže, pokazali zavidno poznavanje procesa javne nabave i vođenja EU projekata.

Glavnim projektantom obnove imenovan je prof. Mladen Jožić, profesor na Arhitektonskom fakultetu, a najveći je izazov, objašnjava, koordinacija između triju zakona, o obnovi, o gradnji te o prostornom planiranju.

– Oni se dodiruju, no sustavno nije riješeno usklađivanje pa je bilo izazova da se raspiše javna nabava kako bi se uskladili, no na kraju smo ih uspjeli riješiti – kaže prof. Jožić. Zgrada je, dodaje, imala najveća oštećenja na unutrašnjoj, nenosivoj konstrukciji jer bi se armiranobetonska konstrukcija koja se ugrađivala pedesetih za vrijeme potresa zbog krutosti zaljuljala i svi su zidovi popucali, kao i sve instalacije.

Zdenko Hrženjak, tehnički direktor glavnog izvođača radova, tvrtke Graditelj stratišta, dodaje pak da se za početak moraju obnoviti i temelji kako bi izdržali buduće potrese pa sve do krovišta objekta gdje će se na koncu nalaziti solarne ploče. Na obnovi će, prema potrebi, raditi između 20 i 60 radnika, ovisno o njezinu intenzitetu.