Mjesta u strukovnim školama svake su godine gotovo popunjena, broj obrtnika, kako u Hrvatskoj tako i u metropoli, kontinuirano raste, a majstori nikada nisu bili traženiji. Frizeri, automehaničari, pedikeri, bravari, tesari i fotografi samo su neka od zanimanja, a Obrtnička komora odnedavno je bogatija za 161 novog majstora koji su na lanjskom jesenskom te proljetnom roku uspješno položili ispite.
Deficitarni, a potražnja raste
– Biti majstor na današnjem tržištu rada je izazovno, ali lijepo i produktivno. Mjesta u srednjim strukovnim školama gotovo više i nema, interes je jako velik, a svake se godine povećava broj obrtnika. Obrtništvo je in, nikad nije bila veća potreba za majstorima i uvijek ih nedostaje. Drago mi je da im broj raste jer se borimo da se rad njihovih ruku cijeni. A da bi postao majstor, poslije završene srednje strukovne škole slijede tri godine prakse nakon koje se može pristupiti ispitu. Zato je rad pravog majstora izuzetno kvalitetan – kaže Antun Trojnar, predsjednik zagrebačke Obrtničke komore.
Među dobitnicima diplome pak našli su se oni koji se nadaju da će im pomoći u bržem napredovanju, ali i majstori koji planiraju otvaranje vlastitih obrta ili žele nastavili dugogodišnju obiteljsku tradiciju. U potonjoj je skupini i Stjepan Nemčić, dvadesetosmogodišnji diplomirani ekonomist koji se na polaganje majstorskog ispita odlučio kako bi nastavio obiteljsku lozu galanterista te od oca naslijedio tvrtku koja nosi njihovo prezime. Proizvodnjom i preradom kože bave se već više od osam desetljeća, a u njihovoj radionici u Svetom Ivanu Zelini svake godine nastane na tisuće primjeraka kožne i tekstilne galanterije, poput torbi, novčanika, remena, zaštitnih i kuhinjskih pregača, ali i korica za jelovnike.
POVEZANI ČLANCI:
– Bez majstorske diplome nisam mogao nastaviti roditeljski obrt, a ona je i znak da moje ruke nešto vrijede. Današnja situacija u kožarskoj i tekstilnoj industriji je katastrofalna, riječ je o deficitarnim zanimanjima, radnika je sve manje, što utječe i na plaće, no nadam se kako će se to u skorijoj budućnosti promijeniti jer obrtništvo je sve prihvaćenije, a majstori cjenjeniji – ističe Stjepan. Odrastao je, dodaje, u kući koja je odisala mirisom kože, kojom se prolamao zvuk šivaće mašine pa je polaganje ispita i nastavak poslovanja bio prirodni put, a da će njime krenuti, znao je od malih nogu.
Situacija nije bajna ni u tesarskoj industriji, ističe Stjepan Beljak, jer potražnja je velika, a majstora je malo. Završio je srednju strukovnu školu za krovopokrivača, nakon čega se zaposlio u jednoj privatnoj tvrtki, a danas je vlasnik krovopokrivačkoga obrta "BeSt".
– Ubrzo sam shvatio da ću puno bolje poslovati s majstorskom diplomom pa sam se odlučio na polaganje ispita. A nadam se kako ću jednoga dana, kao što su mene stariji učili, i ja svoje znanje iz struke prenijeti na mlađe kolege – ističe Beljak. U njegovu rodnom Samoboru, dodaje, tek je još jedan školovani krovopokrivač, no on ne radi u struci, a potražnja za uslugama raste iz dana u dan. Stoga se, kaže, nada da će se u budućnosti situacija poboljšati, a mladi prepoznati ljepote tesarskog posla jer se rad njihovih ruku itekako cijeni.
Možda i u vlastiti biznis
Iako je na glasu kao "muško zanimanje", u bravarski se zanat zaljubila Mirna Bevanda Marušić. Na popisu bravara dobitnika majstorske diplome, ta je Zagrepčanka bila jedina žena. Kao profesorica praktične nastave, već sedamnaest godina predaje u Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi, a uz taj se posao rodila i ljubav prema metalu.
– Diploma mi znači jako puno, mogu usavršiti svoje znanje, iskustvo prenijeti na učenike. Zasad planiram ostati u školi, no jednoga dana možda otvorim i vlastiti obrt – ističe Mirna. Obrtnička zanimanja, dodaje, sve su popularnija, čemu svjedoči i podatak da je lani Elektrostrojarsku školu upisalo čak 270 đaka. Tako je samo u prošloj školskoj godini imala desetak grupa učenika upisanih u smjerove elektrotehnike i strojarstva, čije se osnove uče na njezinim satovima.
– Prijašnjih godina su se nekako djeca, ali i roditelji, fokusirali na gimnazije, a u posljednje vrijeme su se izgleda osvijestili da su obrtnička zanimanja izuzetno cijenjena pa je tako velik odaziv na upisima. Mislim i da su djeca prepoznala taj poziv da vlastitim rukama mogu nešto raditi, što se meni jako sviđa – zaključuje Mirna Bevanda Marušić.