Odrekao se hrane i krova nad glavom da bi završio tečaj

Dvadeset je ljudi prošlog tjedna završilo program za njegovatelja u zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu. Dragutin Dorić jedan je od njih, jedan u nizu, rekli bi mnogi.

Međutim, ono što Dragutina izdvaja jest što se on, 
kako bi tečaj mogao polaziti, odrekao osnovnog u životu – hrane i krova nad glavom.

Neugledan odgojitelj

– Prije sam imao gdje stanovati, ali jednostavno više nisam mogao plaćati stanarinu i tečaj, morao sam odabrati – kaže Dragutin, inače diplomirani odgojitelj.

– Dosad sam radio samo u vrtiću, ali nisam mogao dugo ostati jer ni tada nisam imao gdje živjeti i jednostavno moja neuglednost nije išla pod ruku radu s djecom – govori Dragutin koji dodaje kako je cijeli život htio raditi s ljudima pa je stoga prije programa za njegovatelja završio i onaj za dadilje.

– Bolje nagrade za posao od ljudskog smiješka jednostavno nema – kaže odgojitelj koji, dodat će, nikome u svojoj obitelji, koja je u teškoj situaciji, nije htio biti na teret pa je radije spavao na ulici.

– Primijetili smo ga kad je na tečaj počeo dolaziti i po nekoliko sati unaprijed, a sa sobom nositi dvije vrećice u kojima je, sad znam, nosio sve što je imao – govori Sonja Vrban, voditeljica Odjela za osposobljavanje u Pučkom otvorenom učilištu. Dorić je, naime, spavao na ulici, a u učilište dolazio bi se ugrijati i, kako sam kaže, čitati i učiti za tečaj.

– Kad smo mu pristupili, shvatili smo u kakvoj je situaciji i odlučili mu pomoći – govori Sonja Vrban koja je, uz Elzu Parlov iz Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, najzaslužnija za to što je Dragutin uopće završio tečaj. Naime, POU i Caritas odlučili su mu pomoći plaćanjem polovice tečaja kako bi edukaciju uspješno priveo kraju.

Dobar radnik

– Trenutačno tražim posao, ali čuda ne očekujem, iako u njih, kao i u Boga, vjerujem – zaključuje Dragutin, a njegova učiteljica, Stana Lovrić, dodaje kako je Dragutin bio među najboljim polaznicima tečaja.