Godišnje se u svijetu proizvede sto milijardi tona odjevnih predmeta. A 90 milijuna završi u smeću, što znači da svake sekunde jedan kamion pun odbačene odjeće odlazi na odlagalište. Podaci su to kojima barata ekonomistica Maja Pulić, pokretačica startupa DressApp.GREEN, čiji je cilj educirati i potaknuti na prakse održive mode.
U dvotjednom "zero waste" izazovu u sklopu Večernjakova projekta Rezolucija Zemlja, koji možete pratiti na našim platformama, ideja je pokriti različite sfere života u kojima možemo smanjiti gomilanje otpada pa je tako na red došao i ormar.
Buvljaci i trend "thriftanja"
S istim je motivom i Maja krenula u pothvat koji raste u sklopu Zagrebačkog inovacijskog centra. Prvo je, naime, nastao profil DressApp.GREEN na društvenim mrežama, koji odmilja zove Zeleni instagram, a ideja je da korisnici na njemu mogu prodavati odjeću i modne dodatke koji bi u protivnom završili na odlagalištu. Mobilna aplikacija trenutačno je u pripremi, a nada se kako će je plasirati u prvim mjesecima 2024.
– Klimatske promjene tiču se svih nas i mediji godinama bruje o tome koliko smo zagadili planet. Kada sam počela promišljati o toj temi, samo je bilo pitanje u koju ću se granu usmjeriti kako bismo umanjili naš učinak na zagađenje i pretrpanost otpadom i nekako sam odabrala modu. Nadam se da će drugi neku drugu industriju i da ćemo tako napraviti iskorak u brizi za budućnost i okoliš jer nema područja kojemu nisu potrebne intervencije – objašnjava Maja.
Iako s modnim sektorom ranije baš i nije imala velikih poveznica, pomalo je, dodaje, počela primjećivati koliko je priča s industrijom odjeće, obuće i dodataka otišla u negativnom smjeru.
– "Fast fashion" preuzeo je dominaciju na tržištu, odjeća je sve slabije kvalitete, a goleme se količine bacaju. Modna industrija jedan je od vodećih zagađivača u svijetu i o tome se trudim neprestano komunicirati na svojoj platformi. Održive teme nešto su čega se svi moramo ozbiljno uhvatiti, od sektora do sektora – smatra Maja.
A jedan od prvih koraka u održivoj kupnji jest dati priliku rabljenoj odjeći pa smo se s Majom uputili u "second hand" trgovinu. U dućanu London u Ilici u oči upadaju komadi koje bi teško bilo naći u moru uniformirane ponude u uobičajenim trgovinama, poput predimenzioniranih sakoa u stilu osamdesetih koji stoje od 10 do 15 eura ili džempera različitih uzoraka koji su idealni za ovo zimsko vrijeme i mogu se kupiti već za četiri. U ponudi su i vintage komadi na kojima vire potpisi velikih modnih kuća, a pronašle smo i lude hlače sa snjegovićima i jelkama koje zasigurno nitko neće imati na nekom od blagdanskih druženja. A to je i poanta, kaže Maja.
>>VEZANI ČLANCI:
– Danas smo svi isto odjeveni i teško je istaknuti se. Najbolja stvar kod buvljaka i trgovina rabljene odjeće jest ta što nikad ne znaš na što ćeš naići i trebaš biti spreman na prekopavanje i traženje. Zapravo ne znaš ni po što si došao dok to ne nađeš. U Hrvatskoj je sve više takvih opcija, a u sklopu startupa organizirali smo i simbolični buvljak pod nazivom Green Saturday kao odgovor na Crni petak i ljudi su bili oduševljeni – ističe Maja Pulić.
Regulativa i ekološki certifikat
A da kupnja u "second handu" i na buvljacima zahtijeva otvoren um i strpljenje smatra i Nina Skočak, novinarka i politologinja koja gradi karijeru u komunikacijama pri europskim institucijama, a i poznata je modna influencerica koja se ističe specifičnim ukusom i promiče održive prakse šopingiranja.
– Kada sam s 15 godina otkrila svoj stil, "thriftanje" je bila jedina opcija jer su pravi vintage komadi bili iznimno skupi pa sam, među ostalim, često odlazila i na Hrelić. Mogla sam naći jeftinu odjeću koja mi se sviđa, a i kupiti neke unikatne komade – prisjeća se Nina.
Pojam rabljene odjeće do danas se, dodaje, kod nas većinski normalizirao, a unazad deset godina broj "second hand" trgovina je narastao. Idealno je, poručuje, razvijati svoj stil koji neće biti podložan trendovima te imati konzistentnu bazu odjeće koju dodacima možete dopuniti i osvježiti. Ona trenutačno živi u Bruxellesu pa govori kako je u zapadnoj Europi "thriftanje" trend jer mlađa generacija nerijetko izbjegava "fast fashion", zbog čega su i neki dućani rabljene odjeće postali skuplji od onih uobičajenih.
– Trudim se kupovati manje, što mislim da je temelj održivosti, ali zato tražim kvalitetnije, obraćam pažnju na materijale i proizvodnju. S obzirom na to da se odjeća iz "fast fashion" trgovina ne izrađuje u našoj blizini, nismo ni svjesni koliko je tu negativnih stavki. Čak 90 posto radnika modne industrije živi ispod razine siromaštva, materijali koji se koriste puni su benzina, a treba razmišljati i o resursima koji se koriste za skladištenje i transport odjeće s jednog kraja svijeta na drugi. Ipak, imam osjećaj da polako postajemo zasićeni mentalitetom da moramo stalno nešto kupovati i da će nam u jednom trenutku puknuti film, ali važno je i da na razini države i Europske unije imamo regulative koje će podržati domaću proizvodnju i ograničiti nekvalitetne prakse vezane uz odjeću – komentira Nina, koja trenutačno surađuje s odjelom Europske komisije koji je zadužen za jedinstveno europsko tržište. Riječ je o kampanji koja iz nekoliko perspektiva pokušava upozoriti na utjecaj tržišta na pojedinca.
– Moj je doprinos vezan za regulaciju održive mode, a jedan od poteza na kojemu će se svakako raditi jest i taj da se u budućnosti uvede ekološki certifikat artikla na kojemu ćete imati sve važne podatke o podrijetlu i proizvodnji. Količina otpada od odjeće je nevjerojatna, podaci pokazuju da svatko od nas godišnje ima i do 12 kilograma robe viška, stoga je imperativ kupovati manje, pametnije i kvalitetnije – zaključuje Nina Skočak.
>>VIDEO: Novinarka Katja Knežević počinje zero waste izazov
Dakle, genijalna zamisao je dućan rabljene robe?