Zasigurno znate za Aveniju Većeslava Holjevca, no znate li tko je zapravo bio čovjek po kom je ta zagrebačka Avenija dobila ime? Upravo je njega, na velikom radilištu tadašnjih, omladinskih, radnih brigada, na Savi, svojim objektivom „uhvatio“ reporter Večernjaka, a fotografija, objavljena prije 61 godinu, do danas je sačuvana u našoj arhivi. Kada je, u kolovozu, 1962. godine, snimljena fotografija s naslovnice, Holjevcu je tekla deseta godina mandata, na funkciji zagrebačkog gradonačelnika, koju je obnašao od 1952. do 1963. U tih je, 11 godina, po mnogima najuspješniji, ali i najomiljeniji zagrebački gradonačelnik, doista napravio čuda – Mostom slobode premostio je Savu i na livadama, njene desne obale, izgradio čitav jedan grad.
Upravo je Holjevac otac Novog Zagreba. Za njegovog je mandata glavni hrvatski grad 'zakoračio' na desnu obalu rijeke, gdje je najprije izgrađen Brodograđevni institut, a ubrzo nakon toga, 1956. godine, iz Savske je, na drugu obalu Save, preseljen i Velesajam. U njegovo je vrijeme Zagreb doživio pravi procvat, tvornice su nicale kao gljive poslije kiše, a za radnike, koji su masovno doseljavali u Zagreb, gradili su se stanovi. No, osim o radnim mjestima i stambenom pitanju, vodilo se računa i o obrazovanju – izgrađena je zgrada Elektrotehničkog fakulteta, te Institut Ruđer Bošković. Ni sport nije bio zapostavljen, za mandata Većeslava Holjevca grad je dobio Zimsko plivalište Mladost, Medvednica prvu skijašku žičaru, a zasluge je imao i u gradnji Doma sportova. Njegovo je ime vezano i za tiskaru Vjesnik i Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski. U njegovo je vrijeme tramvajska pruga stigla u Držićevu i Šubićevu, a kada je riječ o prometu, upravo se za mandata Većeslava Holjevca pripremala i gradnja autobusnog kolodvora te putničke zgrade na Plesu.
VEZANI ČLANCI:
Nakon njega Zagreb više nikada nije bio isti
Iako je čuda stvarao u glavnom hrvatskom gradu, Većeslav Holjevac nije rođen u Zagrebu, nego u Karlovcu, 1917. godine. Bio je najmlađi Titov general, a nakon rata komandant tzv. zone „B“ za Istru, Rijeku i Slovensko primorje. Obnašao je dužnost vojnog atašea, u Berlinu, te ministra prometa, u Beogradu, a od 1952. do 1962. godine, bio je ono po čemu ga najviše pamte - gradonačelnik grada Zagreba. U petoj godini svog mandata napravio je korak nakon kojeg Zagreb više nikada nije bio isti – 1956. godine preselio je Velesajam preko Save. Tih godina, kada je gospodarstvo bilo u uzletu, te su se otvarale brojne nove tvornice, među kojima su Chromos, OKI, Nikola Tesla, Tvornica parnih kotlova, Tvornica ulja i Tvornica papira, Holjevac je, polja i livade, na desnoj obali Save, pretvorio u naselja, postavši tako ocem čitavog Novog Zagreba. U novim zgradama i neboderima stanove su dobivali radnici i njihove obitelji, a upravo se među radnike, iz Nazorove, gdje je ranije stanovao, preselio i sam Holjevac. Bio je susjed stanara 11. kata jedne zgrade, u novozagrebačkom naselju Siget. Živio je skromno, od tadašnje plaće, nije imao vikendicu i nije ljetovao u hotelima, nego u kampu, pod šatorom. Nakon sukoba, s tadašnjim političkim vrhom, 1962. godine, smijenjen je s mjesta gradonačelnika, a pet godina kasnije, nakon objavljivanja Deklaracije ’67., o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, isključen je i iz CK Saveza komunista Hrvatske te se, od tada, povukao iz javnog života. Samo tri godine kasnije, 1970., Većeslav Holjevac umro je u gradu koji je toliko volio - bile su mu samo 53. Iza njega je ostalo četvero djece i sedmero unučadi, te skromna ušteđevina od 500 dolara.
Od njegove smrti, pa do danas, jedna osnovna škola, u Sigetu, gdje je stanovao, nosi njegovo ime, a od 1994. godine postao je i jedini gradonačelnik koji je dobio svoj spomenik - rad kipara Zvonimira Gračana, 'nastanio se' u Aveniji, koja nosi ime Većeslava Holjevca, kojemu je, 2009., posmrtno dodijeljena Povelja počasnoga građanina Grada Zagreba.
1150 mladih gradilo je Savski nasip
U ljeto 1962., kada je Holjevca snimio Večernjakov reporter, on je, u tadašnjem svojstvu predsjednika Narodnog odbora Grada Zagreba, posjetio Omladinsko naselje „Sedam sekretara SKOJ-a“ i veliko radilište Savskog nasipa. Upravo su tamo, treću godinu za redom, mladi iz gotovo svih krajeva bivše države, radili i gradili stotine metara nasipa. Te su godine udarnički radile dvije omladinske brigade iz Zagreba, te brigadiri iz Splita, Skopja i Beograda. Radovi su bili od velikog značaja, jer su imali za cilj omogućiti bržu izgradnju novog, željezničkog mosta, namijenjenog za tranzitni promet.
Iako su se Holjevcu tadašnji rukovodioci brigada i direktor Savske luke pohvalili da će planirani posao druga smjena završiti četiri dana prije roka, zahvaljujući udarničkom radu 1150 djevojaka i mladića iz Zagreba, Splita, Beograda i Skopja, radovi, na 426 metara nasipa, na desnoj obali Save, nizvodno od Jakuševačkog mosta, bili su završeni već 10. kolovoza, šest dana prije planiranog roka. Nekoliko dana nakon toga, naselje kojim su, tjednima, odjekivali smijeh, pjesma i brigadirsko „hura“, opustjelo je, no plan za iduću godinu, već je bio razrađeni – predviđen je dovršetak još 1000 metara nasipa.
Tko zna, možda su i vaše bake, djedovi, prabake i pradjedovi, te, 1962. godine, svojim rukama gradili Savski nasip, u sastavu neke od tadašnjih omladinskih brigada – 'Milena Maravić' iz Splita, 'Dr. Mladen Stojanović' i 'Braća Oreški' iz Zagreba, s kojima su, tog ljeta, radile i omladinske brigade 'Milan Premasunac', iz Beograda i '11. oktomvri', iz Skopja.
VIDEO Sredozemna medvjedica viđena kod Lastova? Snimka budi nadu za povratak životinje koju su mnogi otpisali
Pojam Željezna zavjesa je lansirao Winston Churchill tijekom govora u Fultonu, u Missouriju, 5. ožujka 1946. godine. Citiram: "From Stettin in the Baltic to Trieste in the Adriatic, an iron curtain has descended across the Continent." U prijevodu: Od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranu, željezna zavjesa se spustila preko kontinenta. Zaključno: očito je da smo tada bili iza Željezne zavjese.