Patlidžan koji se sjaji, čvrst je i ima poneku smeđu flekicu. Peteljka mu je puna sitnih bodlji, a kada se zeleni vrh odreže, unutrašnjost mu je bijele boje.

Tako ćete na tržnici lako prepoznati kvalitetnu “balancanu”, kako ju nazivaju zagrebački Dalmatinci, ispred čijih se štandova često stvaraju redovi. A gužve su prvi znak, kaže stručnjakinja za plac Ljiljana Pišpek, gdje treba kupovati.

I bolje da nije okrugla

Svoja jutra ta Zagrepčanka provodi na Dolcu, kupujući za potrebe kulinarskih showova i reklama, za restorane i cateringe, a pomogne u nabavci i kad treba nastati fotografija za kakvu kuharicu. Radi to već gotovo deset godina, otkako je otvorila obrt za kupnju i dostavu svježih namirnica. Odlučila je iskoristiti iskustvo koje joj je donio rad na zagrebačkim tržnicama. Dugi niz godina radila je u ribarnici, a kako prepoznati ostalu kvalitetnu robu, naučila je – hodajući između štandova.

– Ne možeš znati je li proizvod dobar ako ga nisi okusio, dodirnuo, pomirisao... I važna je praksa – ističe Ljiljana Pišpek, s kojom smo po Dolcu tražili idealne namirnice za vodič za kupnju na tržnici. Razdoblje nakon Velike Gospe vrijeme je kad mnogi nabavljaju velike količine povrća za zimnicu, pa smo se dali u potragu za kvalitetnim paprikama, tikvicama, rajčicama, ljutikama, ciklom... A “uskočili” su i prodavači koji također znaju što je dobro.

– Najbolje je birati tikvice do 20 centimetara kako bi se dobilo najviše od ploda. Sve veće tikvice razviju sjemenke. Imaju glatku koru, a vrh im mora biti svježe odrezan. Najbolje su paprike, pak, čvrste, one koje nisu špricane već idući dan se smežuraju. A da su se počele kvariti, znat ćete po zveckanju u paprici kada ih protresete – objašnjava Snježana Polić, koja je na Dolcu počela prodavati, dodaje, kao djevojka, a sad je već i baka. Pored nje mjesto je zauzela još jedna Snježana, prezimena Židanić Mihaljević, poznata po friškoj salati koju uzgaja u Ščitarjevu kod Velike Gorice.

– Korijen ne smije biti taman, već bijel, a salata ne smije djelovati posušeno – ističe ona. Domaće rajčice, pak, najlakše će se prepoznati ako ih se poprečno prereže na pola. One su, naime, skroz crvene, bez trunke bijelih dijelova.

– Prerezat će ih svaki trgovac koji je te rajčice sam uzgojio i kvaliteta proizvoda mu je najbolji “marketing”. Takvi prodavači žele da se vratite i da u vama dobiju stalnog kupca. Ako im je nešto i ostalo od prethodnog dana, to će napomenuti – kaže Ljiljana Pišpek, dodajući da će ti prodavači/proizvođači uvijek dati da kušate ono što kupujete. A da je rajčica domaća, napominje usto, zna se po tome što nije uvijek okrugla, već kvrgava i nepravilna, slatka i puna okusa.

Svježi mladi grah, pak, dostupan je samo od srpnja do rujna, dok je suhi prisutan cijele godine. Mladi možete kupiti u mahunama ili već očišćen. Pritom pripazite da su mahune zrele i lijepe boje.

Mravi kao detektor

Važno je uvijek birati i sezonske proizvode. Što se tiče voća, trenutačno je najbolje kupiti smokve ili grožđe. Zagrepčani najviše vole, svjedoče prodavači, bilice, slatku vrstu smokve koja na dnu “pušta”, odnosno ima skorenu kapljicu na ustima stvorenu pri zriobi.

– Kvalitetno grožđe ćete primijetiti po tome što oko njega uvijek lete ose. Neće kukci ići na špricano – kaže Ljiljana Pišpek.

Provjerili smo i ribarnice i mesnice. Dobra riba, ističe stručnjakinja za plac, izgleda “živo”, za svježe meso bitna je crveno-ljubičasta ili crvena boja, a želite li kupiti perad, važno je zagledati se u zglobove.

– Oni ne smiju biti tamni, već svijetle boje, jednako kao i salo kod trtice. Ono se također mora vidjeti, ne biti posušeno – objašnjava prodavačica Suzana Đurović.

Ima i trikova za med. Prirodni će se u mikrovalnoj karamelizirati, a lažni će biti pun mjehurića. Stavite li kapljicu na prst, pravi se neće razliti. A stavite li ga pred mrave, neće ga pipnuti jer ga ne vole.