Najveća zagrebačka tržnica mjesto je gdje se svakodnevno u nabavi špeceraju susreću najrazličitiji ljudi. Neki od njih, šetnje radi, potegnu iz udaljenijih kvartova. Malo kupuju, malo s kumicama razmjenjuju političke tračeve i komentiraju cijene proizvoda. Nerijetki se žale na skupoću, no na Dolcu kažu da cijene već dugo nisu bile niže.
Ima i štandova na kojima su akcije bolje nego u trgovačkim centrima pa nam u oko upadaju tri tegle meda za 100 kuna. Potječe iz Marije Bistrice, govori prodavač, nutkajući da ga kupimo. Odmah pokraj njega kupce mami domaći limun za 12 kuna po kilogramu, a često, kažu, daju i tri kile za 10. Mnogi zastajkuju i pred lungićem koji se nudi dolje, u “potpalublju” placa. “Lažni biftek” u mesnici se može nabaviti za nevjerojatnih 61 kunu po kili.
Sarma se raditi mora
A razlog niskim cijenama, tumače na Dolcu, pad je prodaje.
– Potres i korona otjerali su nam kupce. Neki dan mi je na štandu bio čovjek koji radi u Državnom zavodu za statistiku i rekao da se iz centra odselilo oko 20.000 ljudi. I to se osjeti, a nema više ni turista koji su Dolac obožavali – žali se prodavač Milan, koji procjenjuje da mu je promet pao za više od 30 posto. Smatra i da glavni zagrebački plac trenutačno najlošije stoji od svih tržnica u gradu. Ima dobar uvid u stanje stvari jer, kaže, njegov šef drži nekoliko štandova na različitim tržnicama.
– Prije potresa najlošiji je bio Zaprešić, no Dolac ga je pretekao. A pad je počeo još prije sedam godina, kada su Bakačeva i Cesarčeva postale pješačke zone. Od tada dolazi manje onih s većim platežnim mogućnostima jer se nemaju gdje parkirati. Obećavana je podzemna garaža, no ništa od toga. Situacija s potresom i koronom pogoršala je stvar pa sada svi osjećamo manjak – govori Milan.
Čim je kupaca manje, manje je i kumica za klupama pa primjećujemo da su mnoge od njih prazne. Formirani red pak zatekli smo jedino u zatvorenom dijelu tržnice, i to na štandu Anđelke Trdnić. Njezin je kiseli kupus ušao u legendu, a kako i neće kada ga brendira sloganom “Kvaliteta koja se čuje”.
– A čujte, potražnja je velika jer je kupus zdrav i jača imunitet – srdačno će Anđelka, koja ga proda oko sto kilograma dnevno. Najveću je navalu imala oko Nove godine, a najduži je red za kupus bio baš onaj dan kada je zatresao petrinjski potres.
– Ljudi su se razbježali, ali su se vratili odmah iduće jutro. Sarma se skuhati mora – kroz smijeh će Anđelka, koja i sama u zadnje vrijeme primjećuje da je kupaca manje, no ima stalne mušterije jer se o njezinu se varaždinskom kupusu priča po cijelom gradu. Pomno ga priprema na svom OPG-u, a prije kiseljenja tradicionalno se gazi nogama.
Cijenu kilograma drži na stabilnih 16 kuna, kao i drugi štandovi, a toliko je i kisela repa. U redu zatičemo i glumca Darka Janeša koji je, iako Trešnjevčanin, u zadnje vrijeme češće na Dolcu jer mu sinovi u ulici Pod zidom vode lokal.
U vrećici šipak i raštika
– Ovdje je sad puno jeftinije nego na Trešnjevačkom placu, a prije je Dolac bio najskuplji. Znam naći ponudu za dvije kile banana po deset kuna. Ili tri kile naranči za isto toliko – upućuje nas dok šećemo zatvorenim dijelom tržnice. Ondje se nalazi i poslovnica Trgovačkog obrta Pan o kojoj se piše svake zime. Taj je štand uvjerljivo najskuplji, a kilogram trešanja iz Čilea koje koštaju 250 kuna postale su viralni hit. Čim nas je ugledala, prodavačica Jelena Ševalj znala je zašto smo ovdje.
– Već mi je dosadila ta pompa oko skupih trešanja. Svaka roba ima svojeg kupca, a voće koje prodajem skuplje je zbog avionskog prijevoza – govori. A budući da južno voće koje nudi, poput ananasa, manga i avokada, objašnjava dalje, iz egzotičnih zemalja Južne Amerike na njezin štand dolazi zrakoplovom, puno je svježije od onog koje putuje brodom, a time i skuplje. U tome je razlika između “običnog” manga i onog s predznakom “super” koji je u ponudi.
– Ljudi kupuju ananas, mango, liči s Madagaskara, a najviše avokado. Od potresa dolazi gotovo dvostruko manje kupaca nego prije, no uspijemo se pokriti – ističe Jelena dok mi razgledavamo njezine luksuzne trešnje. Preostao joj je zadnji kilogram, sve drugo je rasprodala.
– Imamo ih u ponudi od studenog do veljače. U dva mjeseca prodam oko 40 kilograma – kazuje ona.
Nas pak živo zanima tko su kupci takvih trešanja.
– To vam ne smijem otkriti – veli.
– Ali zbilja nas zanima tko ih kupuje. Dolaze li saborski zastupnici? Premijer Plenković?
– On ih je znao kupiti u vrijeme dok još nije bio premijer, no više ne dolazi – odgovara prodavačica.
Kupaca je na Dolcu možda manje, no svi koji ovamo i dalje dolaze, ne propuštaju šetnju trbuhom metropole. Među njima je i umirovljenica Štefica Drvar.
– Živim na Kvatriću, no barem jednom tjedno dođem na Dolac jer ga obožavam. Danas sam kupila klementine na akciji i šipak, a za ručak pripremam raštiku i kiseli kupus. Baš sam zadovoljna jer ovdje uvijek nađem domaće proizvode kojih nema u supermarketima – veselo će ona dok odlazi s punim vrećicama.
Preferiram zabranjeno voće, jer mi je džaba.