"Novoosvojeni komad pješačke zone" i "Izgon automobila iz centra Zagreba". Zvuči slično jer je problem isti, isti je i grad, no drugi su ljudi koji traže rješenja, a drugo je čak i stoljeće. Vjerovali ili ne, za kvalitetnim se rješenjem problema prometa u centru metropole, baš kao i danas, tragalo i prije više od 50 godina.
Smanjenje od gotovo 65%
Nakon područja Stare Vlaške i "Male Martićeve", sredinom lanjskoga rujna za motorni je promet zatvoren potez Masarykova – Preradovićeva – Teslina. Pješačka je to zona koja se proslavila crtežom mačaka na asfaltu, koje su i danas turistima zanimljivo mjesto za okidanje selfieja. Najveća gradska zona bez automobila u međuvremenu je postao Jarun, a u planu je njihovo daljnje širenje.
No, iako vrlo aktualne, ove su teme Zagrepčane morile i prije više od pola stoljeća. Dokaz za to je i članak iz Večernjakove arhive u kojem se govori upravo o "izgonu" automobila iz centra metropole. Tog je 15. listopada 1973. godine istjecala privremena regulacija te se tražilo trajnije rješenje prometnih (ne)prilika u središtu Zagreba. Opća ocjena privremene regulacije prometa bila je pozitivna, pokus je ocijenjen uspješnim jer je vožnja tramvajima bila brža i udobnija, a pješaci su se kretali slobodnije i sigurnije. No, ni tada nije sve bilo idealno. Zbog najezde automobila uz Gornji grad tamošnji su stanari oštro prosvjedovali, a problema je bilo i s parkiranjem i garažiranjem vozila u zoni ograničenja prometa. Nove su "neuralgične" točke postale raskrižja Palmotićeve s Jurišićevom, Amruševom i Vlaškom, kao i njezino s Draškovićevom, ali i sjecišta Ilice, Frankopanske i Mesničke te Smičiklasove i Đorđićeve.
POVEZANI ČLANCI:
U moru rješenja za brojne prometne (ne)prilike, na površinu je tada isplivalo pet prijedloga, koji su se kretali od ograničenja prolaska kroz Gornji grad do zabrane pristupa vozilima tadašnjem Trgu Republike, današnjem Jelačić-placu. Prema prvoj, takozvanoj varijanti A, ukinuo bi se prolazni promet kroz Gornji grad. Vozila bi mogla i dalje dolaziti Radićevom, Jurjevskom ili Mesničkom, no jedini izlaz iz Gornjeg grada bio bi Jurjevskom prema sjeveru.
Pretpostavljalo se da bi se tako promet u staroj jezgri smanjio za gotovo 65 posto. No, loša strana prijedloga bila je to što bi se prekinula veza sjeveroistočnog dijela grada s južnim i zapadnim, što bi za posljedicu imalo daljnje opterećenje "kritičnih" raskrižja, a situacija oko glavnog trga, placa i Radićeve ulice ne bi se znatno poboljšala. Drugi prijedlog stao je u tri riječi, "Trg bez automobila". Sve četiri preostale opcije imale su zajednički nazivnik, potpuno ukinuti prometni tok kroz Gornji grad i onemogućiti pristup Radićevom. No, prema varijanti B, ulice Pod zidom i Tkalčićeva bile bi jednosmjerne prema sjeveru, a preko glavnog bi se trga moglo samo od zapada ka istoku.
Prema varijanti C, vozači bi se mnogo prije no što se približe trgu morali odlučiti kojim će pravcem, na zapad ili sjever grada, a na njemu bi ostalo samo parkiralište, i to od 20 sati do 7 sati ujutro. Isto bi važilo i za Cesarčevu, a dio Tkalčićeve od Splavnice do Krvavog mosta te ulicu Pod zidom mogla bi koristiti samo vozila dostave.
Slična je bila i varijanta D, s tim da bi se vozila na glavnom trgu mogla ostaviti tijekom čitavog dana, no parkiralište bi bilo zatvorenog tipa, opskrba Dolca dostavom ograničila bi se do podneva, a autobusna linija ZET-a za Gornji grad zadržala bi postojeću trasu. A posljednja, E varijanta, koja je i tada smatrana najzanimljivijom, preživjela je do danas i upravo se njome glavni trg potpuno zatvorio za automobile.
Tunel, garaže, metro
Gradska je vlast i u međuvremenu pokušavala riješiti problem zagušenosti centra metropole. Jedan od prijedloga prometne studije izrađene prije više od desetljeća predviđa i kopanje tunela ispod Gornjeg grada kojim bi se dobila podzemna obilaznica gradske jezgre. Iako skupi i teško zamislivi, zahvati gradnje tunela u urbanoj sredini postoje u brojnim europskim metropolama, ali i hrvatskim gradovima poput Splita i Rijeke.
Osim toga, u vrijeme Milana Bandića jedan od većih planova bila je gradnja garaže ispod HNK, koja je zbog kulturne vrijednosti građevine izazvala salvu kritika i prosvjeda, na kojima je bio i današnji gradonačelnik Tomislav Tomašević. On pak planira garažu s 800 mjesta sagraditi tri minute hoda dalje, ispod školskog igrališta u Klaićevoj.
Nerijetki danas misle da je metropoli potrebna podzemna željeznica, iako se za takve ideje ranih dvijetisućitih govorilo da su neizvedive. Prometna je struka pak podijeljena oko tog pitanja. Jedni smatraju da je potrebna denivelacija tramvajske ili željezničke pruge u centru, drugi se zalažu za odvojeni sustav metroa kompatibilan sa željeznicom, a treći tvrde da je to preskupo i da radije treba ulagati u postojeće sustave.
VIDEO Stari tramvaj na livadi kod velikog jezera na ŠRC Jarunu potpuno je devastiran