Protiv navike bacanja krame pored puta treba se boriti svaki dan i svim sredstvima

Jedan je od najgorih prizora koji u obilasku prirode pojedinca može dočekati slika je automobilskih olupina, a još je gori pogled na široke zelene površine prepune nepotrebnih nakupina lima. Zbog toga je važan i dobar plan Grada da se krene u uklanjanje odbačenih vozila za koja je nedavno osnovano Povjerenstvo za postupanje s vozilima procijenilo da su za prodaju ili rezalište. Realno, bacanje pokućstva i automobila “na divlje” dio je kulture koja se prešutno tolerirala u ne tako dalekoj hrvatskoj prošlosti.

U razgovorima između znanaca priznanje da se nešto bacilo na teret nekog drugog, najčešće onog kome je “posao brinuti se o tomu”, mnogo je češće izazivalo smijeh nego zgražanje. To je jedan od glavnih razloga zašto su najvažniji kotačić u priči građani koji bi često željeli živjeti u savršeno uređenom okolišu za koji bi trebao brinuti netko drugi. Zato gradske vlasti toliko naglašavaju kako im je motiv podići kulturu građana o pravilnom zbrinjavanju otpada koji je već dulje vrijeme goruća zagrebačka tema kako priopćenja stranaka i udruga, tako i kafića.

Gotovo svi ekološki aktivisti imaju prigovore na rad grada oko odlaganja otpada, no puno rjeđe daju konkretne prijedloge kako poboljšati sustav, što je jednostavno pogrešan princip. Jednako tako, valja pohvaliti vlasti kada krenu rješavati problem kao što je micanje napuštenih automobila s javnih površina.

Nije floskula – ako bi dvije strane međusobno više slušale jedna drugu, grad bi bio još čišći. Zna to svatko tko je ikada zalutao na neku od tribina o otpadu, koliko tu ima čitanja beskrajnih traktata sa strane grada ili nepristojnih i jednostavno neodgojenih bukača među zainteresiranim aktivistima. Zbog toga je ključna tvrdnja komunalnih redara kako napuštenih vozila danas ima manje nego u godinama iza nas. Jednostavno vremenom postajemo barem malo bolje društvo, a da to ni ne primijetimo. I uzimamo zdravo za gotovo.