Život bez otpada i kanti za smeće. Zvuči nemoguće? I te kako je moguće. Dokazuje nam to studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta koja je svoj život prilagodila politici “nula otpada”.
Pokret je to koji zahvaća sve više poklonika u svijetu, a Anamarija Prgomet samo je jedna od onih koja živi po tom principu. A taj je životni stil sasvim moguć i u Zagrebu, zapravo vrlo jednostavan ako se time malo pozabavite. Sve više trgovina u gradu svoje proizvode nudi u rinfuzi kako se ne bi stvarala dodatna ambalaža. Jedini je izazov mozak “naštelati” na razmišljanje unaprijed. Umjesto da se iziđe u dućan samo s ključevima i novčanikom u rukama, treba se sjetiti uzeti platnenu vrećicu, staklenke i već korištene škarnicle, kako to čini Anamarija. Već dobro znaju oni u čiju trgovinu uđe da ne trebaju vaditi plastične vrećice. Anamarija je uspjela smanjiti čak 70 posto otpada u svom stanu, a žele li poći njenim stopama i smanjiti utjecaj na okoliš, dovoljno je da Zagrepčani u svom životu promijene tek jednu stvar prema njezinim savjetima. Pa kad se to ustali, mogu probati promijeniti još jednu stvar u svojim navikama. I tako iz dana u dan pomalo mijenjati i sebe i svijet. Ne treba kupovati vodu u plastičnim bocama, može se kupiti staklena koja će se moći stalno iznova koristiti. Početi se može i tako da se obroci i kupnja namirnica za njih planiraju na tjednoj bazi kako bi se kuhale odgovarajuće količine i izbjeglo bacanje hrane. Stvar je u načinu razmišljanja.
Otpad je vrijedna sirovina koju su mnoge zemlje prepoznale kao dragocjen energent pa se tako u Švedskoj kućanstva već godinama griju na smeće. No oni istovremeno toliko dobro recikliraju, više od 90 posto otpada, da smeće za grijanje moraju uvoziti. Uvoze ga i Nijemci, koji također svoju dužnost recikliranja shvaćaju i te kako revno. Za Zagreb bi bilo sasvim dovoljno da se nađe negdje u sredini. A do toga se može doći i malim koracima.
Hm, konačno su novinarke Petra i Stela počele pisati ono što im ljudi deset godina govore. Ali tu ima jedan mali problem. Urednici, uticaji, financijeri, lažni stručnjaci, interesi. Sve se to dobro ispreplelo i ukorjenilo u Zagrebu. Rezultat: imat ćemo novi Jakuševac tri kilometra zračne linije dalje od ovog sadašnjeg brijega smeća koji smo nakrcali u Novom Zagrebu. Ovo brdo smeća je bilo zabadave, a u Resniku će se graditi novi Jakuševac, samo što će taj koštati 1,1 milijardu kuna na teret građana Zagreba. Primjer ove mlade osobe govori da su ostarjeli "stručnjaci" za otpadne tehnologije i procese dosta cicali zagrebački proračun za svoje simpozije, predavanja, javne rasprave i slično mlaćenje prazne slame, da bi rezultat bio isti kao i na Jakuševcu, - zatrpavanje šoder graba iz kojih se krao šoder. I zato treba poslušati ovakve mlade, a ne onakve koji samo puste svoj stari olinjali CD iz pedesetih godina prošlog stoljeća i lagano dremuckaju u prvim redovima ničega. E, a sad me fino obrišite kao i inače, kad netko napiše nešto što se nekome koji nikad ne izlazi na svjetlo dana, - ne sviđa. Hvala