Kako se dogodila ljubav između razrednice i razrednika, kako su stariju kolegicu, budući da je već bila udana, ispitivali o intimnim stvarima, kamo su izlazile, kakvu glazbu slušale..., Branka Duvnjak i Slavica Galić opisale su u knjizi “Priče iz našeg mlina”. A bivše učenice Škole za medicinske sestre u Mlinarskoj na to je, kažu, inspirirala repriza maturalca na Ohridu koji su ponovo posjetili nakon 40 godina.
Zbližio ih upravo IV. b
Branka Duvnjak bila je viša medicinska sestra na zagrebačkoj Klinici za dijabetes “Vuk Vrhovac”, a zatim u Ministarstvu zdravstva prva voditeljica Ureda za sestrinstvo. U mirovinu je otišla s mjesta voditeljice jednog od sektora međunarodne kompanije za organizaciju i motrenje provedbe kliničkih ispitivanja lijekova, a povremeno piše pjesme, od kojih su neke uglazbljene pa izvedene i nagrađene na festivalima. Slavica Galić je pak radila kao medicinska sestra u rodilištu Opće bolnice Koprivnica, a potom do mirovine u jaslicama. I ona piše pjesme, ali i priče za djecu, a objavila je i naslov “Mali dom u srcu Podravine”.
– Prva verzija knjige imala je tek nešto više od 50 stranica i u njoj je bio opisan samo naš ponovni posjet Ohridu. Poslala sam je Branki jer je ona bila razredni “pisac”, na što je rekla: “Slavice, nije loše, ali nedostaje tko smo, što smo i kakve smo. I što nas je to povezalo i oblikovalo.” Svega smo se toga prisjetile na Ohridu pa su se našim udruženim radom počele nizati stranice i tako su nastale “Priče iz našeg mlina” – govori S. Galić.
Za poziv ju je, kaže, zagrijala sestrična koja je prije nje pohađala školu u Mlinarskoj, koju je zbog imena ulice zamišljala svu u zelenilu, s potokom i mlinom na njemu, poput onih na Dravi u njezinoj rodnoj Podravini. A riječ je o ustanovi koja je zbog svoje duge tradicije prozvana kolijevkom hrvatskog sestrinstva. Osnovana je 1921. na poticaj njezina prvog direktora dr. Vladimira Čepulića, kojega je zdušno podržao i dr. Andrija Štampar, a od 1923. djeluje u Mlinarskoj ulici, unutar pet drvenih paviljona dobivenih od Njemačke nakon Prvog svjetskog rata. Danas je u dvorištu škole ostao samo jedan, koji uvelike podsjeća na mlin, a upravo je on dao naziv knjizi i ukrasio njezinu naslovnicu.
“Priče iz našeg mlina” lani su, u povodu 100. obljetnice škole, imale virtualnu promociju, a nedavno je knjiga svečano predstavljena i uživo, i to u novom Kulturno-informativnom centru Republike Sjeverne Makedonije u Zagrebu. Promociju je organizirala direktorica Natalija Popovska, prvenstveno zbog divnih uspomena s prvog i drugog maturalca u Sjevernoj Makedoniji 1975. i 2016. godine.
Na reprizu putovanja, osim školskih kolegica, išli su i njihovi razrednici, viša medicinska sestra Cvjetka Vrbanac, nastavnica zdravstvenog odgoja, i profesor Zoran Vrbanac, nastavnik matematike, fizike i tjelesnog.
– Profesor Vrbanac bio nam je razrednik do trećeg razreda, u kojemu više nismo imali njegove predmete pa je ta uloga pripala sestri Cvjetki. A iako smo o njoj čuli sve najbolje, željele smo zadržati svog starog razrednika pa smo digle pobunu – prisjeća se B. Duvnjak i dodaje kako su na kraju oboje bili imenovani razrednicima. A dijeleći zajedničku brigu o IV. b, njih dvoje su se zbližili i zaljubili te svoju ljubav okrunili brakom nekoliko mjeseci nakon što su razred ispratili iz škole.
Postala uspješnica biblioteke
Knjigu čine 34 priče, što je simbolično s obzirom na to da se škola u Mlinarskoj ulici nalazi na broju 34. Izdala ju je Medicinska naklada u svojoj Biblioteci Knjigolijek, u ediciji za beletristiku, publicistiku i poeziju uglavnom autora zdravstvene struke. Objavu su sponzorirali Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i tehničara te Real grupa, čime su cijenu knjige učinili pristupačnijom, a ubrzo nakon izlaska postala je i jedna od najprodavanijih u toj biblioteci.