Rekord azila u Dumovcu: Ove godine imali najviše intervencija u povijesti

Po mrklom mraku do koljena u potoku. U jednoj ruci s baterijom, čije je svjetlo bilo pri kraju, a s transporterom u drugoj hodao je slijedeći zvukove ucviljenog mačića. Hodao je tako "hvatač" Dalibor Kovač, član terenske ekipe Skloništa za nezbrinute životinje u Dumovcu, kanalom ispod križanja Zagrebačke avenije s Golikovom ne bi li spasio život mladuncu, koji, nažalost, nije preživio.

Najteže im padaju deložacije

Teških je intervencija imala ta terenska ekipa, posebice ove godine jer bilježe rekord, najviše izlazaka u povijesti azila. U prvih 11 mjeseci na teren su izišli više od 2700 puta, što je oko osam terenskih zadataka po danu. A do kraja 2021. ta će brojka iznositi i više od 3000. Najviše posla imali su sa psima, mačkama i pticama. Psi i mačke kojima je utvrđen vlasnik vraćeni su kući, a gradske su mačke preuzimali kako bi ih se steriliziralo.

– U sklonište je ove godine smješteno 1300 pasa i mačaka s naših intervencija. Od divljih životinja najviše preuzimamo ptice, od golubova i vrana preko sjenica i lastavica do vjetruša i sova. Spašavali smo i srne, šišmiše, jazavce, lisice, zečeve, kornjače i zmije. Našli su se tu i po jedan štakor, macaklin i krtica. Desetak intervencija uključivalo je domaće životinje, od konja do kokoši – nabrajaju "hvatači" Domagoj Leko i Dalibor Kovač. U intervencijama je bilo svakakvih situacija, a najteže su im, kažu, deložacije.

– Kada se deložira osoba ili obitelj koja se ne može nastaviti brinuti o kućnim ljubimcima, nadležne službe zovu nas. Preuzeti životinju u takvim situacijama nije puko odnošenje nečega. Mnogi ljudi danas ljubimce smatraju članom obitelji – objašnjava Kovač. Leko pak dodaje da im nije lako ni kada netko umre jer ako susjedi policiji jave da je u prostoru pas za kojeg sumnjaju da je agresivan, oni su prvi koji ulaze u stan.

– Nikada za to niste psihički dovoljno pripravni. Prvi ste koji vidite čovjeka koji najčešće mrtav leži danima, a morate se usredotočiti na zbrinjavanje životinje. Ako i nije agresivna, sigurno je pod stresom – ističe. No da ne bude sve tako crno, često se znaju i zdušno nasmijati, posebice pticama koje su im najčešći suvozači nakon povratka s intervencija.

Ne želeći se voziti u kutiji ili transportnom spremniku, vole sjesti podno vjetrobranskog stakla ili njima na rame. I psi su aktivni u vožnji, obično znatiželjno gledaju kroz prozor, no znaju sjesti i na vozačko mjesto, pa su hvatači već svladali kako ih premjestiti. Bilo je i opasnih situacija, poput one kad je jednoj gospođi u Adamovcu pas sličan njemačkom ovčaru dolutao u dvorište, pa se zaletio na Kovača iskeženih očnjaka kad mu je htio očitati čip. Gospođa ga je do tog trena bila spremna udomiti.

– No od toga je odustala pa je pas završio u Dumovcu. Idući dan pozdravio me mašući repom i tražio da ga mazim – kaže Kovač, kojemu je omiljeno sjećanje kada je štene ostalo u automobilu, a ključevi su ostali unutra pa se automobil zaključao. Stvar je riješio voditelj terenske ekipe rezervnim ključem.

U hladnu vodu zbog labudova

Znali su usred zime ulaziti u hladnu vodu zbog labudova, hvatati pse na obilaznici kraj Ivanje Reke i pritom zaustaviti promet, a nerijetko se i vežu za životinje koje spase. Leko tako i danas u tropskoj kući ZOO-a obilazi 5,5 metara dugu pitonku Biggie koju su pronašli na Jarunu, a pod kožu im se zavuku i oni koji se udomaće u skloništu, poput crnog mačka Mije koji je mjesto za spavanje našao u Lekinu ormariću. Ovu je godinu pak obilježila intervencija spašavanja lisca koji je pao u bazen s otpadnim uljem na Žitnjaku i uspješno se oporavio. Posao će im, slažu se, biti lakši kada uskoro u Dumovcu nikne novo oporavilište i sklonište.

– Sada životinje vozimo u oporavilište u Maksimir. Kada se sagradi nova zgrada na rubu grada, životinje će brže dobivati veterinarsku pomoć, a mi nećemo toliko vremena trošiti u prometnim gužvama u centru – zaključuju.